Veselka zapravo nije nepoznata u streljačkim vodama, prije dvije godine je postala svjetska prvakinja, a iste godine i sportista godine u Sloveniji.
U invalidskim je kolicima od 31. avgusta 1983. godine, dana koji i te kako pamti. Bila je tek nešto više od mjesec dana punoljetna kada joj je metak promjenio život. Pucanj koji je odnio sa sobom sve snove o životu te mlade djevojke. Prvo jedan pucanj, potom još pet... U Veselku je pucao njen dotadašnji dečko, bolesno ljubomorni i pomahnitali suspendovani policajac. Na željezničkoj stanici u Kninu.
- Bili smo zajedno godinu i po, i dugo nisam ništa sumnjala dok jednom nisam shvatila da laže i da ne ide na posao. Bio je već tada suspendovan, zbog krađe, bio je kleptoman. Nisam mu mogla više vjerovati, i odlučila sam ga ostaviti. Htjela sam to na normalan način, razgovarali smo, sve sam mu objasnila, ali on je insistirao da ostanemo zajedno. Zato sam odlučila napustiti Knin, pa sam se prebacila u beogradsku Gimnaziju jer sam tamo imala rodbinu. Htjela sa otići što dalje od njega, postalo je nesnosno. Nisam mu to rekla...
Kako je bio suspendovan, oružje mu je oduzeto, pa je provalio u policijski ormarić, ukrao pištolj, i nasred željezničke stanice pucao Veselki kukavički u leđa.
- Pogodio me u kičmu, pala sam, a on se udaljio. Kada je vidio da sam još živa, vratio se i s metar i po udaljenosti još pet puta pucao u mene.
Tu je krenula Veselkina borba za život, koja i danas traje.
- Bila sam osam mjeseci u bolnici na intenzivnoj njezi, borila se doslovno svaki dan za život. Izgubila sam puno krvi jer su mi se crijeva iskidala. Nakon operacije crijeva pila sam samo fiziološki rastvor da ne dođe do infekcije. Iz bolnice sam izašla u kolicima, kao tetraplegičarka jer je kičma trajno nastradala.
U kolicima je stigla i do Slovenije.
- Na nagovor nekih ljudi poslala sam molbu za posao u Zavodu Prizma Ponikve, socijalnoj ustanovi koja se bavi osobama s tjelesnim i psihičkim poteškoćama. Primili su me i tu sam ostala punih 15 godina.
- Tu sam upoznala i supruga, udala se i rodila se naša Saša, koja sada ima 19 godina i koja ide na studije fizioterapije. S mužem sam se u međuvremenu rastala nakon 13 godina braka. Očito mi nije suđena sreća u ljubavi...
Nije bilo metka, pucnjava je započela nešto kasnije.
- U braku ste uvijek posvećeni porodici i nemate vremena za bilo šta drugo. Zato sam se nakon razvoda odlučila posvetiti nekom sportu, da malo putujem i vidim svijeta. Izbor je pao, nekako logično, na streljaštvo. Bila sam uporna i brzo su došli i rezultati.
Zanimljivo, u sportu u kojem je potrebno oko sokolovo Veselka, ima problema s vidom.
- Od početka godine se mučim s tim, vidim kroz maglu, nekad još slabije.. Ali ja sam jako uporna, i znam da se sve u životu može rešiti.
kurir.rs
