Uloga špijuna u vremenu Aleksandra Velikog teško se može svesti na zajednički imenilac sa radom savremenih obaveštajaca, koji se oslanjaju na satelite i kompjutere. Ali, osnovni principi politike, a u izvjesnom smislu čak i vojnog djelovanja u visoko razvijenim antičkim državama, ipak se mogu u potpunosti uporediti s onima u savremenom dobu. Nepovjerenje i osjećaj ugroženosti od unutrašnjih i spoljnih neprijatelja - bilo da njihovo postojanje predstavlja nepobitnu realnost ili puki proizvod političke paranoje - osnovne su konstante državne vlasti. Potreba da se potencijalni protivnik špijunira kako bi se doznale njegove namjere, planovi i sposobnosti i da bi na njih moglo da se reaguje prije nego što to iskoristi, neposredno proizilazi iz takve vrste nesigurnosti. Na toj političko-psihološkoj podlozi nicale su i rasle tajne službe i špijuni u svim epohama. Volfgang Kriger u svojoj knjizi nudi stručan i zanimljiv pregled ove velike teme svjetske istorije.
Otkrića Edvarda Snoudena izmijenila su način na koji javnost opaža i doživljava tajne službe. Internet je njihovo novo bojno polje, čime je konačno izgubio svoju nevinost. U tom kontekstu, interesovanje za svijet agenata i špijuna ponovo raste. Volfgang Kriger, stručnjak međunarodnog glasa za tu tematiku, u ovoj knjizi daje iznijansiran i uzbudljiv prikaz istorije tajnih službi tokom tri hiljade godina.
