Đurović, koji je bio direktor Instituta od 1992. do 1996. godine, rekao je agenciji Mina-business da nema više vremena za tapkanje u mjestu već da se mora na revolucionaran način prići problemu.
“Jedan od načina bio bi podjela Instituta na tri ekonomski i vlasnički nezavisna djela - vilu 'Galeb' sa pripadajućim zemljištem, Drugu fazu odnosno Mediteranski zdravstveni centar i Dječje odjeljenje sa pripadajućim zemljištem i Prvu fazu odnosno staru zgrada i soliter sa pripadajućim zemljištem”, rekao je Đurović.
Kada je u pitanju vila “Galeb”, odnosno Titova vila, Đurović smatra da je treba prodati zajedno sa izuzetno vrijednim zemljištem, oko i ispred nje.
“Zemljište treba prethodno urbanizovati, uz omogućavanje ograničenje gradnje i uz uslov da partner može dokazati potreban ekskluzivitet u poslovanju. Vilu treba prodati za što veću cijenu, a ostvarena sredstva uložiti u regulisanje dugova i hipoteka ostatka Instituta. Ako je moguće, isplatiti i što više dioničara Instituta”, kazao je Đurović.
On je rekao i da dugova osobođenu Drugu fazu Instituta treba ponuditi na upravljanje ili prodaju najeminentnijim strateškim partnerima koji se bave zdravstvenim turizmom.
“Ako se mora, cijenu sniziti i do jednog eura, ukoliko se radi o najznačajnijem svjetskom ili evropskom operateru koji ima najbolji RevPar (prihod po raspoloživoj sobi), obezbijeđuje nova tržišta i cjelogodišnju aktivnost”, naveo je Đurović.
Kada je u pitanju Prva faza Instituta, Đurović smatra da je treba rekonstruisati i obezbjediti medicinsku uslugu Fondu zdravstva Crne Gore i regiona, sindikatima i ostalim tradicionalnim partnerima.
“Ukoliko za adaptaciju radi neophodnog podizanja nivoa usluga nema dovoljno sredstava, treba ponuditi pripadajući soliter tržištu nekretnina. Njegovom prodajom obezbjedila bi se sredstva za podizanje nivoa te ustanove na tri plus zvjezdice radi neophodnog dostojanstvenog smještaja i rehabilitacije naših i građana regiona”, rekao je Đurović.
Tim rješenjima, kako tvrdi, bilo bi očuvano ogromno znanje, iskustvo i tradicija fizikalne medicine kao i međunarodni značaj i položaj tog kraja ostvaren prvenstveno zahvaljujući Institutu Igalo.
“Okruženje ispod vile 'Galeb' i Instituta bi bilo izmijenjeno u korist visokog turizma i većih finansijskih efekata. Lokalna zajednica bi profitirala višim cijenama smještaja i usluga odnosno klijentelom veće platežne moći”, saopštio je Đurović.
Institut, ekonomskog diva izuzetnih mogućnosti, prema njegovim riječima, sputali su ratovi, politika i neinventivno rukovođenje.
“Nakon decenija bježanja od rješenja, namjerno ili ne, Institut Igalo je došao do linije ponora. Sa ogromnim troškovima a niskim cjenama usluga postao je ekonomski neodrživ. Bitiše žrtvovanjem zaposlenih i zaduživanjem”, ocijenio je Đurović.
Sa velikim teretima ograničenja na njegovu imovinu, kako je kazao, spreman je za stečaj.
“Ogroman, naročito ljudski, potencijal zahtjeva kompetentan i nadasve dobronamjeran i odgovoran odnos vlasnika ove nekada renomirane institucije”, naveo je Đurović.
On je pozvao nadležne institucije i pojedince da konačno krenu u smišljenu akciju spašavanja tog izuzetnog, humanog i jedinog ekološkog, preostalog giganta nekadašnje crnogorske privrede.
Đurović je saopštio da valorizacija ljepote i resursa Boke Kotorske mora u turističkoj perspektivi imati za cilj podizanje postojećih smještajnih kapaciteta na najmanje četiri zvjezdice uz zabranu gradnje stanova za prodaju.
“Turizmom se danas bave svi. Kod nas u novije vrijeme većinom priučeni i nestručni ljudi. Zdravstvenim turizmom i rehabilitacijom bave se samo oni koji to znaju ili koji ulažu ogromna sredstva da bi to naučili”, kazao je Đurović.
Samo neznaveni ili neki drugi sebični i pohlepni ljudi, kako je zaključio, uništavaju velikom mukom stečeno znanje i ogromna ulaganja u Institut Igalo koji bi ponovo mogao postati motor razvoja tog kraja.
Institut „Simo Milošević“ četiri puta je, bezuspješno, nuđen na prodaju. Britansko-američki konzorcijum IWG jedini je dostavio ponudu na posljednji tender, nakon čega je u novembru prošle godine potpisan kupoprodajni ugovor sa predstavnicima Vlade.
Ugovor je raskinut u maju, jer IWG nije realizovao ugovorne obaveze koje je trebalo da ispuni u roku od šest mjeseci od potpisivanja ugovora, što je bio uslov za zatvaranje transakcije.
IWG je na četvrti tender za prodaju 56,48 odsto državnih akcija Instituta ponudio nešto više od deset miliona eura.
Izvor: Mina business
