Kultura

PURGATORIJE: Najbolja monoopera „Dnevnik jednog luđaka“, nagrađeni i Vlahović i Ilić

Najbolja predstava 11. Purgatorija je monoopera „Dnevnik jednog luđaka“, jednoglasna je odluka žirija ovog festivala. Nagrade su pripale i Mirku Vlahoviću, Rakanu Ruđaidatu i predstavi „Ptice“, kao i Branku Iliću.
PURGATORIJE: Najbolja monoopera „Dnevnik jednog luđaka“, nagrađeni i Vlahović i Ilić
Portal AnalitikaIzvor

Žiri 11. Festivala mediteranskog teatra - Purgatorije 2016. u Tivtu, kojim je predsjedavala teatrološkinja Mani Gotovac, a članovi su bili glumica Tanja Bošković i producent Zoran Živković, nakon deset odgledanih predstava u zvaničnoj selekciji, donio je jednoglasnu odluku o dodjeli nagrade za najbolju predstavu monooperi „Dnevnik jednog luđaka“ u produkciji Moving Music Theatre iz Bitole. U obrazloženju se navodi kako je „trio Gogolj – Nećak – Grabarić neobično teatarski precizan i elokventan“.

- Nalaze nadahnuće jedan u drugome. Kao da je riječ o jazz sastavu. Svatko od njih doprinosi sjaju predstave u cjelini. Ne tako da se mrzovoljno žrtvuju nego tako da svojim pisanjem, muzikom, režiranjem i glumom pokazuje svoju bravuroznost u visokim razinama osjećanja i razmišljanja. Do takvog ostvarenja može se doći samo kada se „ja“ izgubi tokom rada, kada se vježba ne gledajući na sat, ne okrećući mobilni, u miru i uzbuđenju, sporo, iscrpno, tačno do bola. Ozren Grabarić igra osobu koju društvo vidi kao suvišnu i nepoželjnu. Osobu koja se bori s nepojmljivom stvarnošću. Nije li tu riječ gotovo o svakom čovjeku koji se pita o svojoj egzistenciji? Čovjekovo stanje naime, danas u svijetu, Grabarić pokazuje kao preplitanje pitanja, neprilika te užitka što ga pruža jedino stvaranje a ono je u pravilu onemogućeno. I dalje, Grabarić je u isto vrijeme izvor tjeskobe, razlog za nadu, smijeh, teret, dar, strepnju, apsurd. Preostaje nam se upitati: nije li stanje luđaka zapravo danas normalnije od onih stanja koja držimo i slavimo kao normalna - istakla je Gotovac u obrazloženju žirija.

Mirko Vlahović nagrađen je za najbolje glumačko ostvarenje - ulogu knjaza Nikole Petrovića Njegoša u predstavi „Šćeri moja“ Crnogorskog narodnog pozorišta.

- Mirko Vlahović u ulozi knjaza Nikole Petrovića, prema odličnom mladalačkom tekstu Maje Todorović, moćan glumac poput njega mora se ponašati onako kako su se ponašali njegovi preci, mora i vjeruje u pradavne društvene običaje. I to se od njega očekuje. Tim više što se njegov lik može istorijski istraživati i što je autentičan. Vlahoviću to istorijsko znanje služi kao pomoć, a ne kao protivnik uspjehu. Ne ističe ga naime i ne slavi, nego ugrađuje u svoju igru. Knjaz Petrović - lik pripada poimanju moćnika koji se na ovaj ili onaj način provlači kroz istoriju i djeluje danas kao i nekada. Promjene su tek u detaljima. S druge strane – knjaz je - otac koji voli svoju šćer! Iz tog unutarnjeg dramatičnog sukoba, Vlahović pažljivo gradi glumački lik. Sva pitanja što se tu otvaraju, u njegovoj interpretaciji, ostaju i dalje otvorena i neusidrena. Glumac Mirko Vlahović bez velikih gestova i grimasa, diskretno i temeljno, lomi u sebi diktat jednog mentaliteta, pravila svoje stvarne društvene moći i muke svoje osobne nemoći. Osobito, kada su u pitanju osjećaji koji ga prožimaju prema njegovoj kćerki. Pri tome Vlahović uz naglaske na dramatično, koristi izričaje i smiješnog i autoironičnog. I to - u tačnoj mjeri, u onom „između“. Upravo u toj glumačkoj „mjeri“ leži djelotvornost i učinkovitost ove izvrsne Vlahovićeve kreacije - obrazloženje je ove jednoglasne odluke.

Za glumačku bravuru na ovogodišnjim Purgatorijama nagrađen je Rakan Ruđaidat za ulogu oca u predstavi „Mrzim istinu“ Teatra &TD iz Zagreba. Kako ističe žiri, svoj glumačko ishodište Rušaidat u Frljićevoj predstavi simboličnog naslova „Mrzim istinu“, gradi na tenziji između različitih dokumenata, to jest svjedočanstava s jedne strane i svojih vlastitih fikcija koje nastaju u prostoru teatra, s druge strane.

- U duhu minimalizma, ovaj je mladi glumac istodobno vjerodostojan, iskren i ekspresivan. To je igra u kojoj nema laži. Ne biti lažan u današnjem svijetu – na pozornici kao i u životu - nije li to najveća bravura koja se uopće može postići ili doseći - navodi žiri.

Specijalna nagrada za umjetničko dostignuće dodijeljena je predstavi „Ptice“ Bitef teatra iz Beograda

- „Ptice“ Edvarda Kluga su poput metafizičke fatamorgane. Poput pokušaja slobodnog leta kroz nebeska prostranstva. Poput mreže bez centra u koju smo ulovljeni. Oni na sceni i mi u gledalištu. Cijelim svojim bićem - stoji u obrazloženju.

Centar za kulturu i ove godine je dodijelio nagradu „Ivana Tomičić“, koja je pripala glumcu Branku Iliću za izuzetan doprinos u razvoju pozorišnog izraza.

K.J.

Portal Analitika