Koliko god ljudi napredovali, ratovanje kao da je zapisano u našem genetskom kodu kroz surovu želju za osvajanjem, dominacijom, sticanjem bogatstva ili pak osvetom, pa se istorija ljudskog društva često može tumačiti i kao istorija ratova. Zato je, očigledno, neminovno očekivati ratove i u budućnosti, a stručnjaci tvrde da će se sljedeće generacije suočiti sa ovim sukobima - pitanje je samo kada.
1. Kinesko-ruski sibirski rat: Jedna supermoćna zemlja u svojim najboljim godinama, a jedna zemlja u zamahu spremna je da zauzme svijet - to bi mogao biti scenario sukoba Rusije i Kine koje se trenutno nazivaju velikim zvijerima istočno od Urala. Obije imaju ogromne vojske, obje su ekspanzionistički nastrojene, nuklearno naoružane i tvrde da polažu pravo na Sibir. Ta neizgrađene zemlja bogata resursima čija je površina veća od Kanade oduvijek je bila želja Kineza, a nedavno su njihovi pokušaji da kupe njegove veće površine uzrokovale zgražanje u Rusiji. Peking smatra da ima pravo barem na istočni dio Sibira, a mnogi etnički Kinezi naselili su područje ruske granice. Za Kemlj to znači samo jednu stvar: problem koji treba riješiti. Ako dođe do kinesko-ruskog rata, moguća su samo dva ishoda - ili će kineska vojska desetkovati Ruse, ili će Moskva započeti nuklerani rat. U svakom slučaju, broj mrtvih bi bio katastrofalan.
2. Rat za Baltik: Nakon Putinove aneksije Krima, Evropa je nervozna zbog mogućnosti rata s Rusijom. Prema bivšem zamjeniku komandanta NATO-a seru Aleksaderu Ričardu Šajrefu, to je gotovo neizbježan scenarij. On ukazuje na ruski strah od opkoljavanja od strane NATO-a, kao iskre koja će zapaliti napetosti u regiji do maja 2017, kad će Moskva napraviti kopneni koridor kroz Ukrajinu povezujući Krim i Rusiju, a potom invaziju na neku od baltičkih država. Budući da su Estonija, Letonija i Litvanija članice NATO-a, to bi moglo da dovede do „zapadnjačkog“ rata s Rusijom, a početna bitka na Baltiku bi mogla da bude smrtonosna za desetine hiljada ljudi. Osim toga, Šajref vjeruje kako bi Rusija zaprijetila i pokretanjem nuklearne bombe, ako NATO pokuša da interveniše.
3. Sjevernokorejsko proljeće: Ovog ljeta visoko pozicionirani sjevernokorejski diplomata u Londonu prebjegao je u Južnu Koreju, a to je samo posljednji u nizu incidenata koji upućuju na skori kolaps vladavine i režima Kima Džonga Una. On se otuđio od moćnih saveznika poput Kine, više nije u mogućnosti svojoj eliti da pruža luksuz, a tehnologija jeftinih pametnih telefona otkrila je siromašnim građanima bijedu u kojoj žive. U međuvremenu, zemlja se priprema za nestašicu uz koju bi glad iz 1994. mogla izgledati tek kao dijeta. Rezultat bi mogla da bude revolucija kakvu Sjeverna Koreja dosad nije vidjela: ljudi na ulicama, vojska razbijena u različite frakcije, s potpunim haosom u zemlji. Posljednji put kad je komunistička diktatura nasilno srušena bila je to Rumunija, gdje je narodni bunt izazvao više od 1.100 ubijenih u deset dana, a poslovično ludi Kim mogao bi da bude još mnogo gori u nasilju.
4. Građanski rat u Venecueli: Na ulicama Karakasa danas vlada bezakonje, mnogo toga nije moguće kupiti, a inflacija bi uskoro mogla da dosegne 1.600 odsto. Protesti, nasilje, korupcija, policijska brutalnosti i paranoidna vlade su svakodnevica. Potencijalni kraj ove anarhije svakako je građanski rat, zbog Madura koji odbija da odstupi s vlasti, te gladnog naroda, a interesa u tom haosu imaju i susjedne zemlje s desničarskim vlastima poput kolumbijskog ELN-a. Takva toksična mješavina često je u Latinskoj Americi donosila krvave represije i ogroman broj žrtava.
5. Rat u Bosni, drugi dio: Svjetski vojni stratezi i stručnjaci predviđaju nastavak horora čije je mjesto 1990-tih bila Bosna i Hercegovina, a poginulo je više od 100.000 ljudi. Dejtonskim sporazumom iz 1995. zaustavljeno je krvoproliće podjelom zemlje na tri dijela, koji su danas dokazano nestabilni i pravo „bure baruta“ kao što je već slučaj s cijelim Balkanom. Velike etničke i vjerske razlike, zamjeranja oko rata i želja za osvetom vremenom se ne smanjuju, već - pojačavaju. Mogući okidač sukoba svakako je najavljeni referendum u Republici Srpskoj na kojem će etnički Srbi glasati da li žele da se otcijepe, a mogući rezultat je nastavak građanskog rata.
6. Indo-pakistanski nuklearni rat: U zimu 2008. svijet je gotovo doživio svoj kraj. Te godine je sukob između Pakistana i Indije oko terorizma kojeg podstiču dvije države gotovo eskalirao u nuklerani rat. Na kraju, svjetska diplomatija morala je nasilno da „smiri“ stvari. Ali, dvije zemlje već su mnogo puta bile na samoj ivici nuklearnog sukoba, a za očekivati je da će biti opet. Ako stvari pođu po zlu, posljedice bi mogle da budu katastrofalne za cijeli svijet. U takvom sukobu se može očekivati da bi Delhi, Mumbai, Harači i Islamabad bili sravnjeni sa zemljom, što znači na desetine miliona mrtvih. Nuklerana zima bi uništila usjeve širom Azije, a procijenjeno je kako bi od posljedica gladi i zračenja moglo da umre oko dvije milijarde ljudi. Što bi moglo biti okidačem takvog užasavajućeg scenarija? Uvijek sporna regija Kašmir oko koje se te zemlje sukobljavaju, nestabilna pakistanska država, kao i teroristički napadi u Indiji.
7. Treći svjetski rat: Jedina stvar koja plaši više nego mogući nuklerni sukob Indije i Pakistana moglo bi da bude to što bi SAD i Kina mogli isto da učine - naročito ako se u njihov konflikt uvuku zemlje poput Filipina, Južne Koreje i Japana. Najizglednije je kako bi područje sukoba Trećeg svjetskog rata bilo Južno kinesko more. U posljednjih nekoliko godina Kina se agresivno širi prema moru, na štetu malih zemalja čiji je saveznik SAD. Oni su na situaciju odgovorili samo upozorenjima, a Kina je na to reagovala prijetnjama, pa je očigledno da ni jedna strana ne odstupa. Ako to eskalira u rat, ništa više nije sigurno, ali vjerovatno je kako bi se cijeli svijet upleo, a milioni stradali, poput Drugog svjetskog rata - samo s znatno naprednijim i ubojitijim oružjem.
Izvor i foto: Express.hr/Martina Japec/Themoviedb.org
