Piše: Draško Đuranović
Krivokapić, dakle, nije pošao stopama Rakčevića. Prihvatio je da slijedi Lekić-Danilovićev put i da se protiv DPS sistema bori - unutar sistema.Time je okončana najduža kriza Vlade koja ima najkraći mandat. Ali i otvorena kriza unutar trojnog opozicionog saveza.
Razlozi ulaska
Kada su prihvatali Đukanovićevu ponudu, imali su valjane razloge i interese da uđu u sistem vlasti. SDP, Demos i URA su tim potezom htjeli pokazati da su ozbiljna alternativa vlasti - da su sistemska opozicija.
Tačnije: da žele promjenu vlasti - ali ne na ulici i ne silom - već ,,marširajući“ kroz institucije sistema koje će, kako su svečano obećali, očistiti od zloupotreba i tako omogućiti fer i demokratsku izbornu utakmicu. To je bio racionalan potez. Lideri su znali da će biti izloženi žestokoj kritici ostatka opozicije, ali su bili svjesni da takozvani ,,makedonski scenario“ nije realan u Crnoj Gori i da će, ulaskom u institucije sistema, vrlo brzo zadobiti značajne poene i na domaćoj, neradikalnoj sceni.
Moguće da su do tih saznanja došli uz nesebičnu pomoć međunarodnog faktora. Socijaldemokrate koje su, nakon 18 godina, u januaru katapultirane iz vlasti vidjele su u Vladi izbornog povjerenja šansu za podizanje političkog rejtinga. Prosto: da pokažu kako Krivokapićeva partija može, i bez savezništva sa Đukanovićevim DPS-om, opstati kao bitan faktor bez koga se ne može sastaviti vlast.
Opet, Rakčeviću i većini čelnika GP URA izgledalo je da ulaskom u vlast najbrže i sigurno profitiraju. URA nije stranka već pokret, nijesu ni postojali na izborima 2012. godine. Onda, zahvaljujući - prevashodno angažovanju Krivokapića - prosto su umetnuti kao dio ad hoc formiranog skupštinskog tijela - parlamentarnog dijaloga. Otvorila im se mogućnost da, bez izbornog legitimiteta, zasjednu u fotelje državne administracije, predlažu i postavljaju ministre... Stvarno, zar to nije ponuda koja se ne odbija?! Lekiću i Daniloviću je možda najteže bilo da izvagaju što im valja činiti.
Do juče su bili dio Demokratskog fronta, najže- šćeg i najjačeg Đukanovićevog političkog protivnika. Sticajem raznih okolnosti, raspada unutar vladajuće koalicije i konfuzije u opozicionim redovima, otvorila su se vrata Đukanovićeve vlasti. Ali i moguć- nost stvarne kontrole vlasti i dokazivanja da imaju sposobne ljude koji mogu voditi državu. Prihvatili su ponudu i zaigrali u kolo vlasti. Teorijski, djelovalo je kao dobitna kombinacija za ,,trojku“, ali i bonus nagrada za svakog člana tog neformalnog saveza.
SDP vs URA
U realnom životu ta je iznenadna šansa u stvari bila usud koji će - zahvaljujući ličnim i partijskim kombinatorikama - poremetiti odnose unutar ,,trojke“. Krivokapić, koji je vjerovao da je ključni čovjek ,,trojke“, po- čeo je da shvata da je njegovo liderstvo prestalo onog časa kada su njegove opozicione kolege - koje je on umetnuo u vlast - postale važne koliko i on, koji se u međuvremenu preselio iz predsjedničke fotelje u neudobnu poslaničku klupu.
Kada je pokušao da dijeli savjete, da predlaže akcije - udario je u zid prekornog odbacivanja doskorašnjih saveznika. Zakašnjela odluka od 22. avgusta, nakon što su se već izjasnili URA i Demos, samo je Krivokapićevo priznanje da nije lider već sljedbenik doskorašnjih sljedbenika. Zato će se, ukoliko zaista idu samostalno, SDP boriti - ne da bude dio vlasti - već da pređe izborni cenzus. U međuvremenu, Rakčević je, ubacujući svoj pokret u vlast, pokazao da nije zaboravio navike iz vremena kada je bio akter ,,visoke politike“. Ali i mehanizme pozicioniranja. Pokušao je - i uspio - da ovlada kadrovanjem unutar ,,trojke“: od četvorice opozicionih ministara URA je uticala na izbor trojice! Istovremeno, ljudi iz GP URA, raspoređeni kao kontrolori, bili su najglasniji, medijski najeksponiraniji...
Bilo je jasno da je pitanje dana kada će bivši lider SDP-a, Žarko Rakčević, popularnost svog novog pokreta pokušati da naplati u biračkoj bazi. Koja je do juče bila Krivokapićevo ,,vlasništvo“. Samo, upravo to može biti i problem za GP URA, naročito kad se u kampanji na terenu sudare sa SDP-om u borbi za isto biračko tijelo.
Demos ante portas
Čini se da je - za razliku od bivših i sadašnjih socijaldemokrata - Lekićev Demos imao jasnu predstavu što hoće kada su ulazili u vlast. Htjeli su da preuzmu odgovornost i da se pokažu drugačijim od radikalnog Demokratskog fronta. Goran Danilović je, kao ministar unutrašnjih poslova, temeljno radio na popravljanju vlastitog ali i imidža partije, ne zasipajući - poput nekih - javnost senzacionalističkim najavama koje su nestajale kao mjehur od sapunice. Zato su i ostali u Vladi: da pokažu da su sposobni da se nose sa Đukanovićem, da mogu da se ne plaše odgovornosti i da su drugačiji od kolega iz ,,trojke“. Ako zaista naprave dogovor sa Milićevom Socijalistič- kom narodnom partijom i formiraju zajedničku listu, moći će u izbornoj kampanji da pariraju i DF-u i drugim opozicionarima. A, ko zna, možda sjutra nakon izbora da pregovaraju i o novoj participaciji u vlasti, baš sa Đukanovićevim DPS-om?!
Epilog
Ništa se u politici ne dešava bez jasnog uzroka. Takav je slučaj i sa brzopoteznim ulaskom, sa odugovlačenjem odluke i konačnim potezima ,,trojke“. Pregršt običnih (čitaj: prizemnih) partijskih i ličnih kalkulacija pojeli su za nepuna četiri mjeseca idealističku pri- ču o zajedničkim interesima i - još više - obećanja data javnosti. Od ekipe koja je, pod musketarskom devizom ,,svi za jednog, jedan za sve“ ušla u izvrš- nu vlast da bi smijenila DPS vlast, dvije partije su ostale u Vladi, građanski pokret je izvan izvršne vlasti, a svi najavljuju da neće na izbore jedni sa drugima. Od ,,trojke“ - što bi rekli u onom famoznom filmu - ostali samo dugmići...
Indikator zvani A2A
Da je priča o jedinstvu opozicione trojke u vlasti samo opsjena koju plasiraju njihovi medijski promoteri, pokazao je - onome ko je želio da vidi realnost - jedan događaj koji, na prvi pogled, nije imao direktnu vezu sa akcionim jedinstvom ,,trojke“. Tokom rasprave o ugovoru sa italijanskom kompanijom A2A predstavnici SDP-a, URA i Demosa oštro su kritikovali rješenja koja je predložila Vlada Crne Gore. Ranko Krivokapić je tada čak tvrdio da pravna rješenja iz ugovora jasno dokazuju ,,loše namjere“, dok je Dritan Abazović direktno optuživao DPS vlast da radi protiv državnih interesa Crne Gore.
Istini za volju, Lekić nije imao tako oštar nastup, ali se tokom obraćanja zalagao za opciju da se odgodi ugovor i da se o svemu ,,na miru raspravlja“ nakon 16. oktobra. Po sklupštinskim nastupima moglo se naslutiti da će svi biti javno protiv prijedloga Vlade. Zanimljivo, kada je došao čas odluke, tamo negdje iza ponoći, glasanju nijesu prisustvovali lideri SDP-a i Demosa Krivokapić i Lekić, dok je Abazović u ime URA bio jasno i glasno protiv?! Dvadesetak dana kasnije, cijepanje ,,trojke“ po istom šavu: SDP i Demos ostaju u Vladi, URA ide van. Koincidencija? Ili je, možda, glasanje o ugovoru sa A2A bio jasan indikator da unutar ,,trojke“ nema, niti je stvarno bilo, sloge po bitnim pitanjima?!
Autor je glavni i odgovorni urednik Pobjede
