Njegovo ime znači ovjenčan lovorovim vijencem ili onaj koji je krunisan lovorom. Bio je arhiđakon Rimske hrišćanske zajednice, a pogubljen je za vrijeme rimskog cara Valerijana, kada je počinjen veliki progon hrišćana.
Bio je učenik pape Siksta i rukopoložen za đakona. Čuvao je i nadgledao imovinu crkve, ali i brinuo o siromašnima. I pored strašnog progona, od hrišćanstva nisu odustali, niti napustili vjeru u Hrista. Papa Sikst mu je pred vlastitu smrt rekao da će i on uskoro za njim, u smrt, ali da će prije toga biti podvrgnut strašnom mučenju, ali i poniženju.
Narodna vjerovanja i običaji
Narod ga veoma poštuje jer je u tamnici, u koju je prethodno kao hrišćanin bačen, sužnje liječio od sljepila dodirom ruke. Umro je u mukama, ali s vjerom u Hrista još čvršćom nego ranije. Pošto je pred smrt crkvene dragocjenosti sakrio od neznabožaca, smatra se i zaštitinikom bibliotekara. I pored muka koje je prošao, uvijek je bio vedrog duga pa narod vjeruje da se što više treba smijati.
Suze Svetog Lavrentija
Postoji još jedan zanimljiv običaj vezan za dan Svetog Lavrentija. Pošto je avgust kada pada njegov dan, poznat po kišama meteora koje šaraju i uljepšavaju nebo, stari su od davnina govorili da su to zapravo “suze Svetog Lavrentija”. Vjeruje se da, ko god noćas vidi zvijezdu padalicu, može tražiti od ovog svetitelja ispunjenje jedne želje. I on će je sigurno uslišiti.
