On je krajem jula svoj odmor u Grčkoj morao da prekine zbog teškog zdravstvenog stanja i hitno je prebačen u Beograd. Umjetnik je posljednjih godina ljetovao u jednom selu na poluostrvu Atos, gdje se spremao za naredne sezone.
Kako Blic podsjeća, Popović je bio jedan od najcjenjenijih savremenih srpskih slikara, kako u domaćim, tako i u međunarodnim krugovima. Njegov nadrealizam često nabijen erotskim motivima bio je i tema dokumentarnog filma „Love is Eternal Monster“ poljsko-francuskog reditelja Valerijana Borovčika.
Rođen je 1934. godine u Tuzli. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Valjevu, a studirao je na Akademiji primenjenih umetnosti i Likovnoj akademiji u Beogradu. Bio je član SANU van radnog sastava od 1991. godine. Nakon prvog, dvonjedeljnog boravka u Parizu, posvećenog najvećim dijelom posjetama Luvru, učestvovao je na nekoliko kolektivnih izložbi u Beogradu. Godine 1963. preselio se u Pariz i od tada je radio i stvarao u Francuskoj.
O njegovom djelu pisali su Alen Boske, Alen Žufroa, Andre Pjer de Mandijarg i Patrik Valdberg.
U Beogradu je boravio krajem prošle godine kada je u Galeriji RTS-a priređena retrospektivna izložba u čast slikarevog 80. rođendana.
Nedavno je u medijima svrstan i u najplaćenije srpske slikare.
- Tu ima jedna prilično mutna stvar. Biti na svjetskom tržištu i imati cijenu, to smo prvi put sa ovih prostora postigli Dado Đurić, Vlada Veličković i ja kad smo se našli na takozvanoj međunarodnoj koti. Naravno, mi nismo u vrhu gdje se nalaze Šagal, Miro, Pikaso i drugi.
Mi smo u drugoj ili trećoj ligi. Znači, nas trojica imamo cijenu, a to znači da kada ja vama na brzinu napravim neki crtež na papiru, vi za to možete da dobijete 300 eura. Odnosno, taj crtež na tržištu vrijedi nešto, to nije velika cifra iako je i to neka vrsta uspjeha. Takođe, moja slika „Mesečarka“ nalazi se u najvećoj svjetskoj kolekciji u Njujorku kod Filipakija - rekao je slikar.
O tome koliko je teško mladim umjetnicima danas da se afirmišu, smatrao je odgovornim obrazovni sistem.
- Likovna akademija nije više kao što je bila u moje vrijeme, a takav je i Bozar u Parizu pa mladi nemaju gdje da nauče slikarstvo. Sjećam se, kada sam otišao u Pariz 1963. godine, na Sen Žermenu je bilo 12 galerija, a danas tamo više nema nijedne. Od šest knjižara ostale su samo dvije, ali zato imate modne radnje, frizerske salone... Tako da i u Francuskoj propada kultura, ako je za utjehu. I tamo umjetnik mora da radi svašta da bi mogao da opstane - rekao je Popović.
Izvor i foto: Blic.rs/M. Jošida/RAS Srbija
