Dan nakon toga, u petak, 5. avgusta, ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić, kojeg je direktno delegirala URA, očitovao se u Pobjedi izjavom da - još neće izlaziti iz Vlade?! Njegove kolege iz Đukanovićevog kabineta, potpredsjednik Milorad Mišo Vujović i ministar poljoprivrede Budimir Mugoša, nijesu da se izlazi iz Vlade, makar do zajedničke odluke i SDP i Demosa.
Nešto nije u redu sa koordinacijom. Dok teče nova radna neđ elja, svi ministri i kontrolori su na svojim mjestima, čekajuci da se ''formalizuje odluka URA o napuštanju Vlade izbornog povjerenja“. I nije poznato hoće li se - 14. avgusta Demos, a 18. avgusta SDP - zaista prikloniti stavu Rakčevićevog pokreta i napuštiti ministarske fotelje osamdesetak dana nakon što su u njih voljno zasjeli. Što se tiče opozicionih kontrolora po ,,dubini teritorije“, tek njima ništa nije jasno: da li odluka važi ako, kojim slučajem, nema jedinstvenog stava ''trojke“ i ko ce ih formalno razriješiti dužnosti - Vlada koja ih je imenovala ili opoziciona trojka koja ih je delegirala? Ili su, možda, odmah trebali da podnesu ostavke?
Valja se samo nadati da pomoćnica Ministarstva prosvjete Tatjana Bečanović, koja se tek uigrava u ulogu kontrolora, neće sve ovo shvatiti lično i u znak protesta otići korak dalje od one najave ritualnog samospaljivanja, kao ono kad je Rječnik CANU bio u fokusu. Na prvi pogled, potez URA liči na - ''igru bez igre, bez vizije“ - kako je to nekad volio reći fudbalski strateg Miljan Miljanić za ekipe čiji igrači puno trče, a nemaju rezultata. Samo, Žarko Rakčević nije igrač bez iskustva i valjda ne bi igrao utakmicu da ne misli na rezultat. Zato valja razlučiti - sa kojim je ciljem URA odlučila da napušti Vladu izbornog povjerenja?
Jednostrana strategija
Jedno je izvjesno: zvanično obrazloženje - da su novi ugovor sa A2A, izgradnja drugog bloka TE Pljevljai odbijanje usvajanja medijskih zakona jednostrani potezi DPS-a i kršenje sporazuma vlasti i opozicije - teško da se može racionalno braniti kao ključni motiv za brzopotezno napuštanje vlasti. U sporazumu vlasti i opozicije nigdje se ne pominju pomenuti projekti ili međ unarodni ugovori, niti se izrekom u dokumentu navodi da se odluke Vlade Mila Đukanovića moraju donositi uz konsenzus svih strana. Ključni razlozi formiranja Vlade izbornog povjerenja - zbog čega je opoziciona ''trojka“ unisono prihvatila da u njoj učestvuje i dobila međ unarodnu podršku za taj potez - jesu demokratska kontrola izvršne vlasti i, na taj način, stvaranje uslova za fer i demokratske uslove. I sada, nakon sedamdesetak dana, GP URA napušta Vladu Mila Đ ukanovića, navodeći kao ključne razloge - one koji nijesu ni bili motiv za ulazak u izvršnu vlast?! Da stvari budu zanimljivije: iako su u vlast ušli nakon dogovora sa Demosom i SDPom, odluku o napuštanju Vlade donijeli su jednostavno - ne čekajući izjašnjenje opozicionih partnera!
Izbor puta
Djeluje nelogično. Biće, ipak, da neke skrivene igre u ovoj politickoj igri ipak ima. Lider GP URA najavio je, nakon odluke o napuštanju Vlade izbornog povjerenja, da su ''sve opcije otvorene, uključujući i bojkot izbora“. Teško je na crnogorskoj političkoj sceni iskljuciti radikalne scenarije, ali Rakčevićeva priča o mogućem bojkotu više djeluje kao - pretenciozna prijetnja. Bojkot izbora može da bude realan pritisak na vlast samo ako se na takav potez odluči sva opozicija, uz prethodan dogovor i nakon ustanovljenih nepravilnosti koje onemogućavaju fer izbornu utakmicu. GP URA nema političke moći da bude nosilac takve priče: nijesu pripremili teren, nemaju dogovor sa Demosom i SDP-om, a nijesu kadri ni da naprečac nagovore Milićevu SNP i Bečiceve Demokrate. O uticaju na buduće poteze Demokratskog fronta ne treba trošiti riječi: dok Rakčević prijeti bojkotom, Medojević i Mandić već spremaju izbornu listu, gradeći dio predizborne strategije upravo na kritici onih koji su ''spasili Đukanovića“ 24. oktobra. Zašto bi sada DF spašavao one koji su spasili njihovog političkog neprijatelja? Dakle: priča o bojkotu je okašnjela i sigurno nije bila ključni motiv za odluku GP URA.
Igra liderstva
Motive za prošlonedjeljnu odluku GP URA treba prvenstveno tražiti na drugoj strani - u predizbornom pozicioniranju Rakčevićevog pokreta. Učešce u izvršnoj vlasti trebalo je da podigne politički rejting GP URA, što je od značaja za pokret koji nije ni registrovan kao politička stranka, a bio je dio parlamentarnog dijaloga i koji je postao dio izvršne vlasti, iako nijesu postojali 2012. godine.
Trebalo je, ali - nije. Velika očekivanja opozicionih simpatizera brzo splasnula, spektakularnih otkrića zloupotreba nije bilo, a Đukanovićeva Vlada nije prestala da funkcioniše... U međuvremenu, valjala se lavina optužbi na račun ,,trojke“, koju je DF vješto plasirao tokom maratonskih parlamentarnih zasijedanja... Zato je Rakčević i povukao potez za koji misli da može biti od dvostruke koristi: da partiju iz pozicije saradnika Đukanovića vrati u redove ,,istinske opozicije“, a da istovremeno, preko noći, preuzme primat unutar ''trojke“. Djeluje kao igra na sigurnu kartu. Ako Demos i SDP za koji dan napušte Vladu, ispašće da su odlučili tek nakon što im je GP URA ''otvorila oči“. U tom slučaju Rakčević se - iako ga je u ekipu parlamentarnog dijaloga ubacio lično lider SDP-a dok je bio prvi čovjek Skupštine - prosto nameće kao novi lider dijela opozicije, čovjek koga slijede i Krivokapić i Lekić.
Ukoliko, pak, Demos i SDP ne budu slijedili Rakčevićeva uputstva i ostave ministre i kontrolore u izvršnoj vlasti, GP URA može u kampanji da se ,,šepuri“ kao jedina građanska opozicija. I da pokuša da, prvenstveno od Krivokapićevog SDP-a, uzme dio glasaca. Iz ovog ugla posmatrano, jasno je da Rakčević i ekipa vjeruju da nijesu povukli ishitreni, već pravi potez u pravo vrijeme. Makar za buducnost GP URA.
A što je sa kontrolom izbornog procesa, složnoj opozicionoj borbi protiv Đukanovića i politike DPS-a koja ''uništava državu i društvo“? Što bi se reklo na kraju onog velikog filma - ''Sjutra je novi dan, o tome ću misliti sjutra!“ Ili, u prevodu na jezik ovdašnje politike: bice još izbora.
(Draško Đ URANOVIć/Pobjeda)
