Zbogom... Predsjedniče!
Da bi održao iluziju, kakvog i glinenog Tvog prestola – Ti, predsjednik svima! – kod dijaloga Vlade i opozicije (izborno povjerenje) nijesi prezao da Skupštinu vucaraš i do ništavosti, podrumski izmještajući dijalog izvan Skupštine (moguće samo u državama bez Parlamenta).
A visoku dužnost predsjednika Skupštine ismijavajući kao – moderator. Skupština Crne Gore kao hostel, a predsjednik crnogorske Skupštine kao – hostesa.
Primjereno.
Takvo i duplo dno Tvoje podvale: u parlamentarnoj demokratiji, dijaloga Vlade i opozicije nema izvan – Parlamenta. Osim dijaloga s moderatorom kao predparlamentarnog, tranzicijskog – okruglog stola.
Trebalo je dokonstruisati privid vanrednog stanja – osim Tvog „neustavnog“ i „pokradenog“ Predsjednika Republike, tek „političke korupcije“ Predsjednika Vlade... – iluzionisati kako je i Skupština pod silnicama uzurpacije. (Kao što i jeste, ali od svog predsjednika, Tebe...) Kako bi se moderatorom nagovijestili „pregovori“ kao predtranzicijski, preddemokratski, recimo kao poljski okrugli sto između vojnoudarnog maršala Jaruzelskog i demokratske Solidarnosti Leha Valense (ili „krvavog ministra“ Kišćaka i disidenta Adama Mihnjika...).
Diktatura!...
Zbogom... Predsjedniče!
...I reformatori!
Burleska – Gospodina Peruna Boga Groma! (naslovom Rastka Petrovića).
Ti, Bog Groma!...
I Tvoja vaseljenska dosjetka, alhemijski: Ti bi da poništiš državu kako bi je – stvorio.
Ti, Stvoritelj!...
Više nije moglo biti zadrške, neminovno si – sve sa Skupštinom – morao zapuzati i najniže: lumpen/inspicijent, bircuzni ortak psovačke smotre četničkih huligana, posilni četničkog vojvode Mandića... Gibaničarski.
Niz nevidljivu bradu još Ti curi masnica... (A sjutra ko zna šta...)
Nije Te crnogorski uznemirilo ni stupanje na uličnu/ uličarsku promenadu redarstvene službe Dražinog fronta, a obrazinom pripadnici četničkog, fašističkog Sedmog bataljona; artiljerijski opsadnici Lovćena i Cetinja (1999); prekaljeni „patrioti“ po Hrvatskoj, Bosni, Kosovu (1991-99). Ili ni pokušaji da sedmobataljonci kao službena lica Dražinog fronta ishode ulaznicu za Skupštinu, iako se suptilno razmatrao i njihov nasilni upad u Skupštinu...
Sve u sjenci Tvoje legalističke interpelacije – ako nije i ultimatuma Vladi – predsjedavajućeg čuđenja nad u Skupštini „pojačanim prisustvom“ crnogorske policije.
Veoma, pa i više nego čudno.
Zbogom... Predsjedniče!
Sprem’te se, sprem’te, četnici!:
Predsjednik crnogorske Skupštine javno se pred građanima Crne Gori čudi, demokratski se isčuđava nad povećanim skupštinskim prisustvom nedemokratske crnogorske policije – i crnogorske! – a ne samo da se nimalo ne čudi, nego građanima Crne Gore i prećutkuje „skupštinski“ razgranate demokratske aktivnosti pripadnika četničkog, fašističkog Sedmog bataljona.
Ali, sada, Tvojom/SDP medijacijom resocijalizovanih - je li! - građanskih redarstvenika Tvojih „uglednih parlamentaraca“.
...Da bi, najzad, dražinofrontovski četnički ultraš i javno ukorio (Milutin Đukanović), sada već Tvog nasljednika (u stolici), što se tako „divnim patriotima“ koji su „hrabro branili otadžbinu“ ne dozvoljava pristup, a time valjda ni njihov sličan, reputacijski doprinos crnogorskoj Skupštini (TV / Skupština, Podgorica, Jul 2016).
Nije na odmet podsjetiti, da se glavna koncentracija pokušaja toga sedmobataljonskog „doprinosa“ – kao i „pojačanog prisustva“ neuviđavne crnogorske policije – desila, slučajno, prilikom skupštinskog „premijerskog sata“ (Maj 2016).
Utoliko, i kad se nijesi mogao državnički prisjetiti, nikako, i s kojim i kakvim četničkim i sedmobataljonskim, moguće i fizičkim namjerama protiv premijera Đukanovića!?
Protiv premijera suverene države Crne Gore.
Ipak, u ponečemu si kleptomanski i uspio: čuli smo... Tuga i opomena.
Zbogom... Predsjedniče!
Time uzrokovani parlamentarni DPS/bojkot vratio se i Tebi i „kolegama“ četnicima vjerodostojnije od najzluradijeg bumeranga:
Prepušteni samo/brbljanju, tv/vizuelno izolovani, trodnevnim vodopadima svojih autentičnih bulaznosti, Dražin front je svoje fanatizovane pristalice podjario, ali druge prenerazio... Pozivom, da, na rat... Da, na rat „protiv režima“... Ali, iznimno teška zabluda (podmetnuta i Tobom/SDP!) - pa i kod ponešto i dobronamjernih - samo o jednome je, istome, riječ:
Poziv na rat protiv crnogorske države.
Zato što je ta država crnogorska i što nije kolonija – srpska (ni ruska).
Postigli su, i postižu, istina, i drugu, intimniju fakturu: izdvojeni kao maligni histopatološki isječak na oštrici skalpela (ili kao fetus u formalinu), nepogrešivo su dojmovali – pa ko bi ovima i ovakvima dao na upravu ma i samo jednu cucku kozu!...
Polarna noć.
Kod ovakve, izvini(te), „neandertalske opozicije“ ni slabiji DPS/Đukanović ne bi morao da brine... Ali samo, dražinofrontovci samo „u gomilu“... Barjaci. Vile i barjaci.
Zbogom... Predsjedniče!
A kad bi se dražinovski i još dovinuli, kao onaj za koga „genocida u Srebrenici nije bilo“ (ali da se nesrećniku oprosti: samo vjeran svom bivšem šefu, „autonomnoj ličnosti“ samozvanca Lekića)... Kad bi još razgovjetnije isporučili demokratsku sintezu – „Za NATO pakt su kriminalci, a protiv NATO pakta Srbi!“ (TV / Skupština, Podgorica, Maj 2016) – slaba vajda od žurnog, Tvog visočanskog retuša („Nije tako rečeno!...; nije tako rečeno!...“).
Jeste!... Baš tako je rečeno!... Tebi u čast. Suverenističku.
