Posebno ga raduje što će na KotorArtu biti u prilici da interpretira odabrane kompozicije upravo na Stenveju.
- Drago mi je da Kotor ima ovako izuzetan klavir. Vjerujte, u mnogim velikim gradovima sa bogatijom kulturnom i muzičkom tradicijom, klaviri su manjeg kvaliteta. A primjećujem i da sama organizacija odlično funkcioniše.
Iako je u ovom bokeljskom gradu boravio prije nekoliko mjeseci, renomirani ruski pijanista je za ovaj Stenvej prvi put sjeo tek juče, nakon što je doputovao kako bi nastupio na Don Brankovim danima muzike.
Pred kotorskom publikom, nastupiće večeras u Crkvi Svetog Duha od od 21 i 30 časova, s sviraće djela Sezara Franka – njegov Preludijm, fugu i varijacije op. 18, zatim djela Franca Šuberta, Petra Iljiča Čajkovskog i njegovog omiljenog – Sergeja Rahmanjinova.
ANALITIKA: U Kotoru boravite dva dana, tu ćete svirati, ali „živite“ na Prčanju. Kakvi su Vaši dosadašnji utisci?
LUGANSKI: Predivno je što sam, zajedno sa porodicom, smešten pored samog mora, pored vode. Inače, Kotor smo posjetili prije nekoliko mjeseci, tokom jednog muzičkog krstarenja od Rima do Dubrovnika. Pošto je Kotor bio jedno od stajališta, imao sam priliku da ga upoznam i da se popnem na trvđavu Sveti Ivan. I evo, sada sam ponovo ovdje.
ANALITIKA: Na Don Brankovim danima muzike sviraćete Preludijum, fugu i varijacije Sezara Franka, djelo koje je autor originalno napisao za orgulje, a u transkripciji za klavir Harolda Bauera. Koliko je važno da se klavirska interpretacija približi zvuku orgulja?LUGANSKI: Postoje klavirske transkripcije raznih kompozicija, između ostalog i simfonijskih djela. Koliko god da je transkripcija dobra, i koliko god da se klavir približi orkestarskom zvuku – orkestar uvjek pobjeđuje. Kada je riječ o ovom djelu, naravno da možemo da približimo zvuk klavira orguljskom zvuku. Međutim, važno je pronaći novu ljepotu u tom drugom instrumentu – u klaviru. Na primjer, početak Fuge je prilično blizak orgljuskom zvuku, ali dalji razvoj kompozicije otvara mogućnost da se pokaže ljepota klavira.
ANALITIKA: A da li ste imali priliku nekada da svirate orgulje?
LUGANSKI: Samo jednom. Bilo je to u Buržu. Naravno, bez pedala. Ali, bilo je to divno iskustvo.
ANALITIKA: Večeras izvodite i djela Šuberta, Rahmanjinova, Čajkovskog. Kako birate program za koncert: da li se rukovodite stilom, individualnom kompozitorskom poetikom, virtuoznošću?
LUGANSKI: Repertoar za solo klavir je izuzetno obiman, i pijanisti zbog toga treba da budu srećni. Za pet života ne možete fizički da stignete da odsvirate sva ta klavirska djela! Iako postoje stilovi - kao što su barok, klasicizam, romantizam i slično – lično ne vjerujem u takve „klasične“ stilove. Vjerujem u posebne stilove, stilove samih kompozitora – Mocarta, Baha, Šuberta itd. Svaki kompozitor - genijalac ima svoj stil. Ali, da bi bio jedinstven kao što su to Betoven, Frank, Šopen, Rahmanjinov, on mora da bude izuzetno dobar pijanista. Postoji možda svega dvadesetak takvih genijalaca.
ANALITIKA: Da li je onda Rahmanjinov Vaš omiljeni kompozitor, ali i pijanista?
LUGANSKI: Rahmanjinov je kompozitor kojeg najviše sviram. Mislim da sam izveo devedeset pet odsto njegove muzike. Nijesu sva djela originalna, ali je njegova muzika pruža veliko zadovoljstvo. Malo je tako velikih pijanista u istoriji koji su ujedno bili i genijalni kompozitori. Rahmanjinov je među njima, zajedno sa Listom, Šopenom, Albenicom. Rahmanjinov je bio i čovjek izuzetnih ljudskih kvaliteta. Poznato je da je morao da napusti rodnu zemlju nakon Oktobarske revolucije, da je bio divan roditelj... Iako je u rusku istoriju pijanizma unio novu tehniku sviranja, o njegovim izvođenjima ne znamo mnogo, jer je prezirao da daje intervjue, ali i medije uopšte.
ANALITIKA: Snimili ste više od trideset albuma s djelima različitih kompozitora. Ko je sljedeći?LUGANSKI: Sljedeće što treba da snimim jesu djela Čajkovskog, kao što su Velika sonata i ciklus Četiri godišnja doba. Ne znam još da li će to biti samo na jednom ili na duplom kompakt-disku. Potom su na redu Frank, Šopen ili Rahmanjinov.
ANALITIKA: Kada ste posljednji put slušali svoj prvi snimak, odnosno gramofonsku ploču iz 1986. godine?
LUGANSKI: Oh, ne znam. Moguće je da je to bilo prije deset, možda dvadeset godina. To je sada stvarno raritetni snimak i sjećam se da nije loš. Riječ je o živom snimku sa koncerta kada sam imao četrnaest godina. Inače, svoju muziku na albumima veoma rijetko slušam. Ponekad slušam njihova radijska emitovanja. Nedavno sam, na primer, slušao svoje izvođenje Šopena i Rahmanjinova.
ANALITIKA: Mnogi izvođači umjetničke muzike imaju svoje rajder liste. Koji su Vaši zahtjevi kada je riječ o kvaliteti i brendu klavira, hotelima, prevozu?
LUGANSKI: Rajder lista mi je nepotrebna, štoviše – ne podnosim je. Ona je za pop zvijezde i primadone – ja se ne osjećam tako. Moj omiljeni klavir jeste Stenvej i najviše sviram baš na njemu, vjerovatno u devedeset odsto slučajeva. Ali, naravno da nekada sviram i na Jamahi, kao i na drugim markama kao što su Fazioli i Kavai. Takođe, kada je riječ o hotelima, naravno da je odličan hotel ugodniji, ali ponekad odsijedam u jednostavnijim. Znate, ako više razmišljate o svojoj rajder listi, o tome kakvo je mjesto gdje odsjedate i svirate, utoliko manje mislite o muzici koju treba da izvodite.
ANALITIKA: Kako vam se, onda, dopada kotorski Stenvej?
LUGANSKI: Drago mi je da Kotor ima ovako izuzetan klavir. Vjerujte, u mnogim velikim gradovima sa bogatijom kulturnom i muzičkom tradicijom, klaviri su manjeg kvaliteta. A primjećujem i da sama organizacija odlično funkcioniše.
Boris MARKOVIĆ
