No, kako iskreni prijatelji obično ne upućuju jedni drugima uvrede poput onih za koje je Zaharova izdvojila vrijeme i energiju, njena iskrenost i dobre namjere postaju veoma upitna stvar. Baš kao i autoritet. A i odgovornost. Tek, ispostavlja se da je to jedan sasvim novi teret koji se podmeće, ali sa kojim će samo podmetači morati da se nose.
Svađalice moja mala: U suštini, Zaharova je isporučila nešto što prilično podsjeća na frustracije i iznijela svoj uobičajeni svađalački doprinos. Naravno, uobičajeno lišen bilo kakvog načina svijetu poznate i uvažene diplomatske komunikacije. Ovo, trebalo bi svakako da iznenađuje, pošto je Zaharova iz diplomatske porodice, djetinjstvo je zahvaljujući radnom angažmanu svog oca provela u Kini i zasigurno nije imala od koga da nauči terminologiju netrpeljivosti. No, prema njenom dosadašnjem učinku direktorice Sektora za informisanje i medije, te portparolke Ministarstva vanjskih poslova Rusije, očigledno da je to samo njen izbor.
Prema tome, osnovana je pretpostavka da je jednom u životu pristala – da se nosi sa tim svojim izborom. Ovo sa nošenjem, shvatite kako god hoćete.
Ipak, važno je istaći da ovo nije prvo rusko diplomatsko prigovaranje Crnoj Gori.
Majmunska posla: Svojevremeno, ruski ambasador u Srbiji (a đe baš taj iz Srbije) Aleksandar Čepurin je crnogorska nastojanja da pristupi NATO-u nazvao “majmunskom politikom”. Naravno, Čepurin, za razliku od Srbije, od Crne Gore nema šta da traži, a i ovdje nema kome da kaže kako ga drži za riječ, kao što je to “prijateljski” spočitao prije mjesec dana srpskom premijeru u pogledu sastavljanja srpske Vlade, a i ruskih očekivanja. To može tamo i od tamo, ali ovdje stvarno nema šta da traži. Zato, sve to sa tom majmunskom politikom biće da je samo Čepurinova stvar sa kojom će morati – da se nosi.Nervno stanje Vs. Neotkriveno blago: Par godina ranije, sličan diplomatski učinak imao je i Sergej Glazjev, Putinov savjetnik za ekonomske odnose, tvrdeći da Crna Gora svoje blagostanje umnogome duguje Rusiji. O kakvom je to blagostanju u Crnoj Gori govorio Glazjev ni do dana današnjeg nije razjašnjeno. Posebno iz razloga što je savršeno jasno da Crna Gora nije zaokružila svoj reformski put i da deset godina od ponovnog uspostavljanja nezavisnosti nijesu bile dovoljne da se mnogo toga nadoknadi. I da do bilo kakvog blagostanja ima još puno da se ide. Ali, to je ta stvar što je izgovorio Glazjev, ona zaslužuje svoje mjesto samo u njegovoj biografiji i tom diplomatskom angažmanu sa kojim, a vjerujem da već pogađate, moraće sam – da se nosi.
“Money, money, money, must be funny”: A general Šojgu? Tek je to bila izjava. Naime, ljut zbog nekakvog poređenja ruskih investicija i pranja para, izgovorio je čuvenu rečenicu: “ Kada se tokom sankcija većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nikad nismo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”. Ovakav oslobađajući Šojguov komentar bio je posebno interesantan analitičarima koji su počeli da prebrojavaju sve kapitalne ruske investicije po svijetu, ostavljajući njihovo porijeklo samo volšebnom nastanku. Svejedno, taj komentar zaista nije predstavljao naš problem, pa neka se Šojgu – nosi s tim.
“As Tears Go By”: Ipak, zvijezda večeri svih ruskih diplomatskih ispada je, svakako, Dmitrij Rogozin, nekadašnji predstavnik Rusije pri NATO (oh, kakva iznenađujuća funkcija?!). Jer, čovjek je rekao, ispalo je to iz njegovih usta, doslovce : “Žao mi je zbog toga što se to dešava u Crnoj Gori. Oni će, naravno, zbog toga zažaliti. Ne mislim na narod, njih naravno niko ne pita, nije bilo nikakvog ispitivanja javnog mnjenja…”.
Ako ćemo pošteno, zaista nemam pojma kako je Rogozin postao diplomata. A nemam ni pojma kako niko nije stigao da mu objasni da je informisanost srednje ime diplomatske profesije. Tako bi, valjda, lakše saznao da je proruska opozicija u Crnoj Gori toliko gubitnička da gubi čak i kada sami plate (od ruskih para, dakako) za ta izjašnjavanja, tj. istraživanja javnog mnjenja. Nikako im ne ide. A, ako ćemo pošteno, ne ide ni Rogozinu. Naročito kada krene da o Crnoj Gori priča iz srpskih medijia, odakle je već sasuo prijetnju o tome kako će zažaliti Crna Gora. Potrošen scenario. Izlizana priča. I to ona, sa kojom Rogozin, kakav je već diplomata, zasigurno lagano – može da se nosi.
Nego, bilo bi mnogo lakše da je ovaj tekst ispisan, recimo, servirajući priču o tome kako je Zaharova nekada bila bucmasta curica prepoznata po mini suknjama minorne centrimetraže. Ili o tome, da kad bi joj neko danas oduzeo njen mobilni telefon, vjerovatno bi nastao haos . Ili još bolje, a i pakosnije, odvojiti nešto prostora za tumačenje njene frizure ili to samo definisati odsustvom dobronamjernog frizera. Ili, možda najbolje, pozabaviti se njenim fetišom uniforme i populističkom povlađivanju retrogradnom dijelu publike. No, bilo bi to previše lako.
Pet lakih komada: Baš kao što bi bilo prelako ismijavati Čepurinovu “brigu” za sastav srpske Vlade. Ili od Glazjeva tražiti da pokaže đe je vidio to crnogorsko blagostanje, o čemu su pričali, a i đe je on tačno stajao kad se taj susret sa našim blagostanjem dogodio. Ili da Šojgu možda definiše čistoću novca? A Rogozin samo prošeta malo, ionako kompromitovan svojim desničarskim stavovima… Ali, nije fora.Posebno nije fora zato što je upravo Zaharova, na početku svoje karijere isticala rješenost da “publici” (a upravo je tu riječ koristila kao objašnjenje) ponudi malo drugačiji pristup i zanimljivije informacije i stavove iz diplomatije. Tek, prema tome, pravljenje cirkusa od jedne ozbiljne političke discipline, zaista je nešto što pripada tamo njima i sa čime samo tamo oni - mogu da se nose.
Ponajprije baš iz onog očiglednog ili logičnog razloga što diplomatija nije jednosmjerna ulica. A ni Crna Gora očigledno nije poligon za nečije frustrirane ispade. Uostalom, o njihovom učinku ponajbolje govore svi oni Rusi koji ponovo i ponovo dolaze u Crnu Goru, ulažu svoj novac ovdje, biraju baš ovu zemlju, potpuno odomaćeni i prihvaćeni. Bez mnogo osvrtanja na tih nekoliko isporučenih nebuloza svojih diplomata.
Zato je i kraj ove priče o diplomatskim ispadima nekolicine Rusa upravo očigledan, a i logičan.
Neka se nose s tim.
Željko VUKMIROVIĆ
