Piše: Boro KRIVOKAPIĆ
Zbogom... Predsjedniče!
I konačno:
(5) Tebi je neki šaljivdžija suflovao, ili si dobrotski anticipirao, da u ritmu Tvoje svevišnje palice („horovođa, ja sam...“) Parlament treba da se blesavi kao sve/neupitni, Tvoj lični NESALOMIVI. A na prvom mjestu protiv Vlade.
Još da si realizovao da se Predsjednik Republike bira, „trguje“ u Parlamentu (ideal, Ti znaš čiji!), obojica Predsjednika, i Vlade i Republike, Tvoji – tehnički sekretari.
Kao predsjednik SDP/vladajuće koalicione stranke Ti u Vladi – jesi; kao po toj koalicionoj osnovi predsjednik Parlamenta Ti u Vladi – nijesi; a kao samoprojektovani mesija Ti si Vladi čak i - opozicija. Kakva šizofrenija!...
Odatle se jedino može prisegnuti kao palanački, „gospođa ministarka“ uzurpator krucijalnog, liberalnog jezgra višepartijnosti (parlamentarizam) i klasičnog principa podjele vlasti (demokratija).
Ali, s tom inspiracijom zakasnio si i tamo: mutatis mutandis, već isprobano kao „integralno samoupravljanje“ Mihaila Markovića (Praxis; Miloševićeva Socijalistička partija Srbije); ili kao „bespartijski pluralizam“ Kardeljev (SKJ) i „marksističkog četnika“, samozvanca Lekića (Kumrovac); kao i Kardelj/ Lekić kreativne sljednice Mirjane Marković (JUL); a upravo na kreaturnom ruskom djelu kao „suverena demokratija“ generalisimusa Putina.
Kakva i buncajuća ambicija: Tvoja jedinstvena Crna Gora kao Putinova jedinstvena – „suverena demokratija“. Ili „Jedinstvena Rusija“. Takvi, jedinstveni i saveznici, Tvoji.
Zbogom... Predsjedniče!
O svemu tome – da je u životu – mogao bi raznovrsno da romansira i šerif žalosnog Balkana, šatl/desperados američki Ričard Holbruk, budući proučio sabranu nauku gospođe Mirjane Marković (preveo Bogoljub Karić), a koju mu je s posvetom i ružom/ mašnicom po zapovijedi naučnice dostavio, lično njen „distancirani“ ambasador, lažni „profesor na Univerzitetu u Rimu“, livrejisani samozvanac Lekić. Crnogorski taljerani!... I suterenski Šatobrijani:
U samo nekolike posljednje godine – sve s Tvojom monaškom ručicom na crnogorskom „državnom srcu“ – Ti si uspio da osumnjičiš (ili i srozaš) svaku, bukvalno svaku državnu instituciju Crne Gore: i Ustavni sud, i Državnu izbornu komisiju, i Predsjednika Republike, i Vladu i predsjednika Vlade, i Parlament...
U međuvremenu, kao u istoriji jedini predsjednik Parlamenta postigao si i da aranžiraš izbornu kampanju predsjedničkog kandidata – opozicije; usput da kongresno prepoloviš i sopstvenu SDP/stranku; u istoj samrtnosti i da korupcionaški izvrijeđaš tzv. manjinske narode Crne Gore („sateliti DPS-a“). ...Znaš li i s koju „stranu groba“?!
Zbogom... Predsjedniče!
Sve čari Tvoje političke telepatije: Ti kao „nabaciš“ mimohodno, a Dražin front „razrađuje“ naizust... Podjela posla. Podjela prljavog posla. Tako se i u Tvojoj „satelitskoj“ partituri Dražin front fašistički ustremio protiv tzv. manjinskih naroda – kao i protiv svake svetinje Crne Gore – pala je čak i danas najodvratnija riječ poturica... (TV / Skupština, Podgorica, Jun 2016).
Fala ti bože (izvini, bez velikog „t“), da je poslanički, skupštinski prvi ustao olimpijski vaterpolo/šampion Andrija Popović (1984, Los Anđeles), kao i moralni svjetionik onih kolosa crnogorskog i jugoslovenskog kolosalnog sporta koje je svojim “tuđmanovskim odgovorom“ još jednom pozlatio generacija Mate Parlov – „Kako mogu biti nacionalista kad sam ja prvak svijeta!“ (1991) – da bi crnogorski rekao ono što ukupna Crna Gora mora kazati, i što će zasigurno i reći, i Tebi i pajtašima Tvojim: „Stidim se!...“
Da. I tapkaroša države Crne Gore... Sve pri kalamburu Tvog/SDP „jačanja“, boljševički i apsurdno tačno: u procesu svoga odumiranja.
Zbogom... Predsjedniče!
Ali sve „ni po jada“, kako si visokostručno ponizio crnogorsku Skupštinu do – lakrdije. Kao na stočnoj pijaci, osim DPS (i partija tzv. manjinskih naroda), više nema niti jedne stranke/koalicije u sastavu s kojim su izborno ušle u Skupštinu. Crnogorski haračlijska Skupština, Tvojom i volšebijom donatora stranački brojnija – na kraju mandata. Čak s četiri izmetnute stranke od kojih tri (Demos, Demokrate i Socijaldemokrate Crne Gore) izbore ni primirisale nijesu, a četvrta (URA!/Rakčević) u vrijeme izbora ni postojala nije.
Skupština/ameba. U višepartijskom sistemu: postizbornom nadoknadom blizu petina poslanika – nezavisni!?
Sve je to posljedica Tvoje „planirane revolucije“, ili egzemplarnije: Tvoje proizvodnje državnog haosa. I njegovog/Tvog kopileta – haos/države. Kad se ni u Parlamentu ni izvan njega ne zna ko je – ko, ni šta je – šta...
Ni ko je – Vlada, ni ko – opozicija... Ni ko je – većina, ni ko – manjina... Ni da li je parlament u – Parlamentu, ni da li na – ulici... Magijska šifra đubrište (ali ne Medijale).
Ili da se ponovi:
Kad se Parlament otpadom izliva na – ulicu, a ulica kanalizacijski preliva u – Parlament.
Tačno, bilo i tajkunskim ispadom mentalne rahitičnosti: pravila bordela. Jedina prilika, kalkulisao si – a pokazala se, avaj, da nije ni tada – Tvog kriptoliderstva.
