Piše: Boro KRIVOKAPIĆ
Zbogom... Predsjedniče!
Tvoja logika ne da nema suparnika, iz Tvog čarobnjačkog rukav(c)a samo silovito isijavaju – crni labudovi.
(1) Kad opoziciona politička stranka – samostalne izborne liste (Pozitivna Crna Gora) – u vrlo konkretnoj, NATO pakt istorijsko/državnoj relaciji (a ne u tekućoj politici) glasa za povjerenje Vladi, slijedi Tvoj aristotelovski vrisak: politička korupcija. A kad Tvoja SDP/strančica – uprkos nespornoj DPS/predizbornoj koalicionoj obaveznosti – naprasno udružena „s koca i konopca“ pokuša da sruši DPS/Vladu, što je endemična politička korupcija (i teže od toga)– nije!?
Kako da Premijerova nova parlamentarna većinapolitička korupcija – jeste, a Tvoj pokušaj nove parlamentarne većine sa (i) petokolonaškom, četničko/informbiroovskom opozicijom, politička korupcija– nije!? Zbog podrške suverenističkoj Vladi opozicione, ali programski suverenističke stranke (Pozitivna Crna Gora), Vlada je – politički korupcionaš; a Tvoja SDP/nazočnost, viteže suverenizma, u akciji rušenja suverenističke Vlade političkim zagrljajem i s četničkim, velikosrpskim Dražinim frontom i njihovim varijetetima – Ti, dakle, pregalac za Crnu Goru!?
Ave Caesar!...
Zbogom... Predsjedniče!
(2) Ili hoćeš da ispovijediš Crnoj Gori intimu, da si Ti obavezan svojim biračima – samo kojim (!?); da siTi i izabran za predsjednika crnogorske Skupštine – suverene države Crne Gore! – upravo „na programu“ rušenja njene suverenističke Vlade (pa i u zavjeri s četničkim, velikosrpskim političkim agentima...)!? Kako si i lansirao, onako po Tvome, kolumbovski: „Nigdje ne piše da moramo glasati kao DPS“ („Pobjeda“, Podgorica, Avgust 2015).
Ne, nego ste SDP/Ti 18 godina u koalicionoj vlasti s DPSom, a kao uslov da bi SDP/Ti glasao – protiv DPS-a! Vlada u Vladi!... Opozicija u vlasti!...
(3) Bez ijednog odlučujućeg dokaza, Ti si većinskog partnera u koaliciji i Vladi (DPS) intrigatorski optužio, najteže optužio za – izbornu krađu. Ti si dospio da „zboriš“ a da ne znaš šta „zboriš“: pri dotičnoj eventualnosti, Ti bi bio 18 godina stranački i 13 godina najuže lični profiter sopstvene – optužbe. I tako, DPS kao nosilac izbornog kriminala, a Ti kao njegov prvi ovisnik – nijesi.
*
Ranko Krivokapić (2016, Podgorica)
,,Navešću kupovinu ličnih karata, kupovinu glasova. Mislite li da neko ima većinu, a kupuje glasove i lične karte?“
*
Niti si prikrivalac teškog krivičnog djela... (ali to je u nadležnosti tužioca).
Zbogom... Predsjedniče!
(4) Sad, kao visokopozicionirani insajder, Ti si se izdigao i do svjedoka-saradnika, podupirući čak i najopskurniju, u toj proporciji i ciljanu izmišljotinu velikosrpsko/ruske, petokolonaške opozicije... Kako papagajiše Tvoj „ugledni parlamentarac“, četnički vojvoda Mandić:
„Uz neviđenu krađu na referendumu 2006, nama je ukradena zajednička država“ (TV / Skupština, Podgorica, April 2016).
Ni rječica Tvog protivljenja nije se čula. Naprotiv, Tvoje optužbe pospješuju i jurišnicu zamjenika, četničkog vojvode ili predsjednika svejedno: „Za Srbe ovakva država nije svetinja“ („Pobjeda“, Podgorica, Avgust 2015).
Virulentna dijaspora Borisa Tadića, samo/kobni „sudetski“ Srbi.
U paraleli, kada se referendumska premoć državne nezavisnosti Crne Gore od 11 odsto ili 45 715 glasova i aktuelno beogradski falsifikuje, prevratnički minorizuje razlikom od svega 2 000 glasova (Đorđe Vukadinović); ili i razlikom od jedva 1 400 glasova, čiji bordžijanski ferment, po Tvome „pošteni kolega“ Bulatović (P.), jednako ciljano dodaje: „Mi smo tog dana odneli pobedu, ali nam je ona oteta“ („Nedeljnik“, Beograd, Maj 2016).
Ali Ti, sve za Crnu Goru!
Zbogom... Predsjedniče!
Tvoja „čorbine čorbe čorba“, bljutavo Tvoja!... Kako je iznebuhalom, zbrkanom potpredsjedniku Vlade „izbornog povjerenja“ (Milorad Vujović) ironično dobacio i tv/intervjuer Andrija Nikolić (po smislu):
„Kako da su izbori DPS/pokradeni, a da jedino referendum o nezavisnosti – nije!“ (TV / U centar, Podgorica, Jun 2016).
Kao što Ti je , docnije i institucionalno poznato (a i mnogima, nikakva tajna...): Bio sam u svim DPS (a to znači i SDP) izbornim štabovima od predsjedničkih izbora Đukanović /Bulatović, Oktobar 1997 – gdje si dramatične, možda i najdramatičnije 2002. pristigao i Ti – pa do Referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore, Maj 2006... Neka i ne bih u „izbornu tajnu“ morao biti i „posvećen“, ali za svih 9 (devet) godina morao bih bar ponešto „načuti“.
Tvoja gola laž!... I najodvratnija. Ako nije i zlokobnije: prljavo, preprljavo kolo si zaigrao.
Umobolje! (Ili Tvoje, ili većine građana Crne Gore!?) ...Ti, sve za Crnu Goru!
P. S.: Vjerovatno da bi za nezavisnost 2006. glasala i „vaskolika Crna Gora“, da u Referendumskom štabu (Đukanović, gospođa Pejanović Đurišić, Marović, Željko Šturanović, Marković, Roćen, Vuković...) nijesmo površno ignorisali Tvoj „na licu mjesta“ ingeniozni predlog, nesebičnu marketinšku finesu da se „kad prošetah Crnom Gorom“ razmjesti bilbord/fotografija Tvoja s ćerkicom iz Niša, kao crnogorski reprezentativna poruka „bratskoj Srbiji“.
Šteta za grotesku
