-Nije bio lak rad na ovoj predstavi, iako je saradnja sa rediteljem Jagošem Markovićem uvijek izuzetno iskustvo. „Jesenja sonata“ je nešto najuzbudljivije, najkomplikovanije, a zbog godina u kojima sam, možda i nešto najemotivnije što sam do sada radila u pozorištu. S druge strane, tu je još jedna velika odgovornost - kada je riječ o nekom remek djelu, kao što je „Jesenja sonata“, onda uvijek imate dodatnu obavezu, htjeli to ili ne. Zato sam utoliko i srećnija jer je publika Grada teatra dobro primila našu predstavu, kao i cijelu glumačku ekipu - kaže Tanja Bošković u razgovoru za Pobjedu.
POBJEDA: U čemu sve leži snaga Bergmanove priče o hladnoj, egocentričnoj majci koja je uništila ličnosti i živote svojih kćerki, ali je s druge strane poznata pijanistkinja blistave karijere?
BOŠKOVIĆ: Moram, prije svega, da kažem da je Bergmanov tekst tako majstorski napisan, da se može izvoditi bilo gdje - u siromašnom pozorištu, ljetnjoj bašti ili na filmu, jer snaga njegove priče leži upravo u riječima. U „Jesenjoj sonati“ dijalozi između Šarlote i Eve čine sve - prikazuju radnju, otkrivaju njihove du- še, ljudske osobine i njihove odnose, zadirući u neprolaznu prošlost i osjećanja... Situacija kroz koju prolaze data je u sadašnjosti, ali razgovori između majke i kćerke i ostalih likova otkrivaju pozadinu i čitavu istoriju jednog vrlo bolnog odnosa i događaja koji su doveli do trenutnog stanja.
(opširnije u Pobjedi)
