Ovaj Kotoranin, koji je još 2005. godine završio režiju u Beogradu, već sam radio nekoliko dokumentarnih, kratkih igranih filmova i promotivnih spotova. Proslavio se nagrađivanim spotom „Kotor za sva godišnja doba“ u kome je prikazao sve ljepote rodnog grada. Danas radi kao slobodni umjetnik i već pet godina predaje na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
- Kada radite film o ovakvoj temi, kao što je to bio slučaj sa Baletićevim Transformersima, zastanete pred veličinom projekta - i fizičkom i količinom motivacije i energije koja je potrebna da se tako nešto napravi. I mi smo se suočili s različitim promjenama pristupa temi: kako smo upoznavali proces i njega, mijenjali smo pristup. Na kraju smo dobili, čini mi se, jedan cjelovit film u kome mogu da se vide svi ti aspekti rada Baletića, njegovih skulptura i njega kao autora, grada Podgorice, Crne Gore kao države u kojoj se sve to dešava... Radnja se odvijala u realnom vemenu, dok smo mi radili film, i morali smo da budemo konstantno spremni na nešto novo što će se dogoditi sa Transformersima i Danilom. Tako je nastao i novi dio filma kada su Transformersi otišli iz Podgorice i počeli da putuju dalje – ispričao je Vuleković.
Cijeli proces nastajanja filma trajao je, prema njegovim riječima, oko godinu dana. Snimali su u dva navrata: dok su skulpture tek nastajale, a zatim kada su krajem ljeta Transformersi „odselili“ iz Podgorice.
- Bilo je puno dana snimanja, ali je najduže trajalo naše čekanje, mijenjanje, traženje novih detalja... Odlaskom iz Podgorice zaokružujemo našu priču, jer je jedan od aktera filma - grad. Pored Transformersa, i grad je u stalnoj tranziciji i transformaciji: iz Titograda u Podgoricu, iz Podgorice u neku savremeniju Podgoricu. Da li je transformisano bolje ili lošije, što znači njegov rad, da li pretvaramo otpad u umjetnost ili obrnuto... Sve su to pitanja koja mogu iz da se iščitaju iz ovog filma. U dokumentarnom filmu nekada je bitnije postaviti pitanja nego dati odgovor. Uvijek je bolje kada čovjek sam dođe do nekog zaključka. I uvijek je bolje da se dobro zapita, nego nuditi rješenja. To je ujedno pristup kojim smo se vodili – dodao je naš sagovornik.
Dokumentarac o Transformersima svojevrsna je reklama Podgorice kao jednog urbanog centra. Vuleković ističe da „malo mjesta dozvoljava intervenciju iz urbanog u javni prostor, a da je to tako kvalitetno“ kao što je slučaj sa glavnim gradom.
- Podgorica je u filmu alternativna, avangardna, pomjera granice i na granici je street art-a i urban object-a. Kada jedan grad to dozvoli, kada na neki način podrži stvaraoce poput Baletića, time pokazuje svoju veličinu i širinu – kazao je on.
No, transformacija Podgorice u urbani centar ne odvija se bez manje lijepih posljedica. Parkovi nestaju u betonu, naružava se izgled građenjem solitera pored Hotela „Podgorica“, a mnogi djelovi se „budvanizacijom“ pretvaraju u stambeno-poslovne četvrti. Vuleković kaže da ne treba izgubiti iz vida da glavni grad i dalje radi na svom konačnom izgledu.
- Podgorica još traži svoj urbani identitet. Često, u nedostatku vertikale urbanističkog kontinuiteta koji ovdje nije tako dug, ima dosta lutanja. I tu je potrebno snažno i dobro planiranje koje za cilj ima javno dobro, preciznije - očuvanje javnih prostora za dobro građana Podgorice, a ne elitnog turizma, ili posjetilaca, ili nečeg drugog kako nam se to obično predstavlja. Isto se dogodilo u Kotoru, na primorju, gdje - zanemarujići lokalno stanovništvo - infrastrukturu i javne prostore podređujete, konvertujete u nešto što služi nekome ko je posjetilac. Nemam ništa protiv toga, i to je nešto od čega živimo. Ali mora da postoji mjera u tome svemu - pa i u novogradnji, izgradnji, očuvanju - napravljena na osnovu činjenica a ne nečije trenutne vizije koja nije nužno potkrijepljena bilo kakvim realnim činjenicama – zaključuje Vuleković za Portal Analitika.
K.J.
Foto: UnderhillFest/Dalibor Ševaljević