Mladi reditelj Dušan Kasalica prisutan je u domaćoj kinematografiji posljednjih nekoliko godina, no široj javnosti je poznat po prošlogodišnjem velikom uspjehu kratkometražnog igranog filma „Biserna obala“ („Matter of Will“) za koji je dobio prestižnu nagradu Srce Sarajeva na Sarajevo Film Festivalu.
- Mnogo mi je važnije bilo da nastavim da radim odmah nakon nagrade, pa sam krenuo u pripremu i realizaciju novog kratkog igranog filma, koji je sada u postpriduciji - rade se slika i zvuk. Nadam se da će premijera filma „Soa“ biti tokom ove godine. Jer, kao što znate, kratki filmovi nemaju redovnu bioskopsku distribuciju, već su vezani za festivale i kroz njih dobijaju svoj puni život - najavio je Kasalica u intervjuu za Portal Analitika.
Zahvaljujući prošlogodišnjem uspjehu na SFF, tom svjetski priznatom međunarodnom filmskom događaju koji svake godine okuplja filmske profesionalce i brojnu publiku kvalitetnim programom, edukativnim platformama i susretima, naš reditelj će na ovogodišnjem festivalu od 12. do 20. avgusta biti u žiriju.
- Priliku da se jedan reditelj pojavi na nekom filmskom festivalu - naročito u žiriju - smatram za najznačajniji vid promocije. Ista je situacija sa mogućnošću da se jedan film pojavi na bilo kom festivalu, a to nije samo slučaj ssa Crnom Gorom, već mahom cijeli evropski, azijski i južnoamerički film upravo tako dobija na vidljivosti - kazao je Kasalica, koji je početkom maja bio i u žiriju 8. UnderhillFesta.
On potcrtava da je Crna Gora prošle godine ostala zapažena u svijetu sedme umjetnosti jer su se čak tri mlada reditelja predstavila publici u Sarajevu, a zatim i mnogim drugim svjetskim festivalima.
- Da sam samo ja sa svojim filmom bio na SFF, vjerovatno ta vidljivost ne bi bila dobra. Ali, imali smo i filmove Senada Šahmanovića i Ivana Salatića, pa se stvorila ta kritična masa da nastavimo sa radom. Zaista je lijepo što su to i mediji to prepoznali, što nas uvijek podržavaju. Dakle, bitno je da se stvore ozbiljni finansijski uslovi za kinematografiju, jer je to profesija kojom se mnogi ljudi bave: reditelji, pisci, producenti, glumci, direktori fotografije, montažeri... i koji treba da žive od toga - dodao je naš sagovornik.
Podsjeća da je bavljenje filmom "vrlo kompleksno zanimanje" koje iziskuje mnogo vremena. Samim tim, potrebna su "ozbiljna finansijska sredstva", što rad na filmu može učiniti dodatno napornim i iscrpljujućim.
- A kada govorimo o filmu, mi uporno govorimo o finansijama - kao da je to jedini izlaz, kao da ćemo jedino novcem dobiti kvalitetan film. Situacija je mnogo kompleksnija i filmska zajednica - sa Ministarstvom kulture - na najbolji mogući način mora da sarađuje. Mora, jer nas je malo, jer je mala sredina i moramo da nađemo zajednički jezik kako bi našli model na koji način će da se primjenujem zakon koji je izglasan, kada će se otvoriti Filmski centar i kada ćemo imati ozbiljne budžete za naše filmove. Ti ozbiljni budžeti nijesu samo stvar naših filmova. Takvi budžeti u našoj kinematografiji znače da smo interesantni i drugima, da možemo da ulazimo u ozbiljnije koprodukcije, te da i mi možemo da očekujemo novac sa strane. I tek tada možemo da govorimo o ozbiljnom kinematografskom sistemu - zaključuje Kasalica.
ANALITIKA: Već dvije godine zaredom prestižni Sarajevo Film Festival je nezaobilazan dio Vaših aktivnosti. Prošle godine na njemu ste primili nagrada za najbolji kratki film. Što očekujete od ovogodišnjeg učešća – gdje ste član žirija?KASALICA: Kada je „Biserna obala“ osvojila nagradu na SFF, to je bio tek start filma. I u tom trenutku - najbolji mogući kojem sam se nadao. Film je zatim krenuo u zaista lijep festivalski život i posebno mi je drago što je bio na značajnim smotrama kratkog filma, kao što su oni u Vinterturu, Anžeu, Tampereu... No, mnogo mi je važnije bilo da nastavim da radim odmah nakon nagrade, pa sam krenuo u pripremu i realizaciju novog kratkog igranog filma, koji je sada u postpriduciji - rade se slika i zvuk. Nadam se da će premijera filma „Soa“ biti tokom ove godine. Jer, kao što znate, kratki filmovi nemaju redovnu bioskopsku distribuciju, već su vezani za festivale i kroz njih dobijaju svoj puni život.
Poziv za učešće u žiriju SFF dobio sam od njihovog tima prije par mjeseci, i to mi je bila velika čast. Nama iz Crne Gore Sarajevo je uvijek bila prva adresa i prvi susret s profesionalnim svijetom filma kroz njihove programe Talent Campus, Cinelink i različite selekcije. Zaista, treba biti zahvalan SFF koji na taj način stalno ulaže u film. Evo, prvo u mene, jer sam bio polaznik Talent Campus-a dok sam studirao, pa sam prošle godine imao film u selekciji, dok je ovogodišnje članstvo u žiriju – privilegija. Tako da ću na festival ići opuštenije nego ranije, jer sada mogu da uživam, gledam filmove i s drugim članovima žirija diskutujem o svemu tome.
Nagrada za „Bisernu obalu“ na SFF bila mi je, intimno, veoma bitna zato što sam se oslobodio i krenuo punom parom da radim na drugim projektima. No, najbitnije je da, kao filmski stvaralac, imam kontinuitet u radu. Jedno na taj način naša kinematografija može da bude vidljiva. I jedino radom i proizvodnjom filmova koji su dobri, koji na pravi način komuniciraju sa širom publikom, pozivaju na razgovor i komentar - bio on pozitivan ili negativan - ostvarujemo rezultat.
ANALITIKA: To su svakako dobre prilike da se promovišu crnogorski filmski stvaraoci, kojih imamo, ali su im mogućnosti ograničene. Da li naši umjetnici i filmovi za to dobijaju više podrške kod kuće ili u inostranstvu?KASALICA: Priliku da se jedan reditelj pojavi na nekom filmskom festivalu - naročito u žiriju - smatram za najznačajniji vid promocije. Ista je situacija sa mogućnošću da se jedan film pojavi na bilo kom festivalu, a to nije samo slučaj sa Crnom Gorom, već mahom cijeli evropski, azijski i južnoamerički film upravo tako dobija na vidljivosti. Pitanje distribucije filma je veliko i u svjetskim okvirima, jer se teško dolazi do ozbiljnih distributera, čak i kada ste renomirani autor. Dakle, to su pitanja koja nijesu svojstvena samo nama, već je način na koji kinematografija danas funkcioniše. No, kada govorimo o filmu, mi uporno govorimo o finansijama - kao da je to jedini izlaz, kao da ćemo jedino novcem dobiti kvalitetan film. Situacija je mnogo kompleksnija i filmska zajednica - sa Ministarstvom kulture - na najbolji mogući način mora da sarađuje. Mora, jer nas je malo, jer je mala sredina i moramo da nađemo zajednički jezik kako bi našli model na koji način će da se primjenujem zakon koji je izglasan, kada će se otvoriti Filmski centar i kada ćemo imati ozbiljne budžete za naše filmove. Ti ozbiljni budžeti nijesu samo stvar naših filmova. Takvi budžeti u našoj kinematografiji znače da smo interesantni i drugima, da možemo da ulazimo u ozbiljnije koprodukcije, te da i mi možemo da očekujemo novac sa strane. I tek tada možemo da govorimo o ozbiljnom kinematografskom sistemu.
Prošla godina je dobar pokazatelj svega toga. Da sam samo ja sa svojim filmom bio na SFF, vjerovatno ta vidljivost ne bi bila dobra. Ali, imali smo i filmove Senada Šahmanovića i Ivana Salatića, pa se stvorila ta kritična masa da nastavimo sa radom. Zaista je lijepo što su to i mediji to prepoznali, što nas uvijek podržavaju. Dakle, bitno je da se stvore ozbiljni finansijski uslovi za kinematografiju, jer je to profesija kojom se mnogi ljudi bave: reditelji, pisci, producenti, glumci, direktori fotografije, montažeri... i koji treba da žive od toga. A baviti filmom je vrlo kompleksno zanimanje, iziskuje mnogo vremena, jer samo za dugometražni igrani film nekada su u pitanju godine rada. Ako nemate ozbiljna finansijska sredstva, to može da bude veoma naporno i iscrpljujuće. Zato je ključno da sve te stvari počnu da se primjenju u praksi.
ANALITIKA: Crna Gora „pati“ od velikih imena, naziva, titula. U trenutku kada se formira Filmski centar, da li postoji mogućnost da upravo velikani iz inostranstva odnesu najveći dio novca koji bi, u stvari, trebalo da bude namijenjen crngorskim stvaraocima?KASALICA: Poenta Filmskog centra jeste da štiti, prije svega, domaću kinematografiju. Do sada su njegove obaveze preuzimale Ministarstvo kulture i pojedine producentske kompanije, poput „Artikulacije“ koja predstavlja Crnu Goru u reginalnom paviljonu na Marketu tokom Kanskog festivala. Zbog toga je neophodno da postoji Filmski centar koji će da kontroliše našu kinematografiju, njenu proizvodnju, promociju i sve ostalo što čini filmsko stvaralaštvo jedne države. Uz pravilan rad te institucije, ne može se dešavati da neko sa strane dobija više novca, jer je potrebno da se prvo finansira domaća - takozvana većinska produkcija - a ne da većina novca odlazi na manjinske koprodukcije. I upravo bi manjiske koprodukcije trebalo da imaju poseban konkurs putem kojeg će dobijati novac. One su neophodne, prije svega zbog tješnje saradnje sa drugim državama. Jer ako autor iz Srbije dobije novac kod nas, očekuje se da će i crnogorski autor u Srbiji dobiti novac jer to tako funkcioniše. S te strane ne bi trebalo da bude problema, jer će Filmski centar sve to da reguliše kroz konkursnu proceduru koja će biti transparentna, kao i iznos svih sredstava koji se opredjeljuje za kinematografiju. Tako i autori i javnost mogu da se kreću u nekom otvorenom prostoru i funkcioniše na pravi način.
ANALITIKA: Kada biste mogli da birate, umjesto da se prilagođavate postojećoj situaciji, što biste odabrali: kratki, dokumentarni ili dugometražni igrani film?
KASALICA: Uvijek igrani film! Trenutno sam na terenu kratkih, ali to je neminovno jer sam na početku karijere. Potrebno je još da sazrim, da preispitam stvari koje me zanimaju i da to produbim kroz rad. Naravno da je moja želja da radim dugometražni igrani film, ali se do toga polako stiže. I bolji je taj lagani, promišljeni put, nego da sada idem „grlom u jagode“.
Kristina JERKOV
Foto: UnderhillFest/Dalibor Ševaljević/SFF.ba
