Piše: Miodrag Vlahović
Inače, da ne bude zabune: dotični ministar je u pravu. Ustav i zakon daju i njemu i svima nama za pravo (sve objavljeno u Službenom listu - na ćirilici): oba su pisma u upotrebi, jednako i ravnopravno. To su naša dva pisma. Oba, podjednako. Jednako i treba da budu u upotrebi. Ima načina, rekosmo već, da se to tehnički obezbijedi, tamo đe treba i kako treba.
Posebno je otužno da slušamo "borce za ćirilicu", kako se žrtvuju na tom frontu, udarajući snažno glavom i drugim tupim predmetima u okvir širom otvorenih vrata. Uspjeli su, nažalost, da u dijelu javnosti proizvedu utisak i mišljenje kako, eto, ćirilica pripada samo jednom narodu. To je jednako ozbiljno kao iskaz da prvi januar po kalendaru Julija Cezara ima nacionalni predznak.
Ta politička vrsta, koja ovih dana opet putuje do Moskve i nazad, kao što se bar naša generacija sjeća, "brani" taj narod evo više od četvrt stoljeća, još od "bezazlene" jogurt-revolucije koja je logično i predvidljivo, metastazirala u Vukovaru, Srebrenici, po Hrvatskoj, Bosni i Kosovu, da ne nabrajamo ... Ispade da je i ćirilica ugrožena stvar, pa je baš oni moraju braniti. Iskustvo nas, da zlo ne čuje, uči da, kad oni nešto brane, to propada.
Interesantno je, svakako, da se niko ne sjeti da istakne bar jednu dobru stvar koja je povezana sa Rječnikom crnogorskog narodnog i književnog jezika. Štampan je na ćirilici - kako i treba, naravno.
Ta je činjenica promakla mnogima, uključujući ćirilične dušebrižnike. U tom "previdu" se krije najljepši detalj crnogorske kulture, kako god da definišete i omeđite taj fenomen. Mnogi od nas, zapravo svi, sa izuzecima koji se toga sjete samo ako ih pitate, nijesu ni svjesni čitaju li nešto na ćirilici ili na latinici.
To je lijepo i tako treba da ostane. To treba da (sa)čuvamo. Bogatiji smo, kao narod(i) i kao ljudi, zato što je tako.
Uzgredni dokaz: niko se ne sjeti da "zločinu", "necivilizavijskom" činu, itd., poslanika Đeljošaja, pripiše "otežavajuću okolnost" i finalni dokaz njegovog "grijeha" - čovjek je reciklirao ćirilicu! Grozno. Nijeste budni, gospodo i drugovi, takva podmukla aktivnost protiv "vaše" ćirilice vam promače! Pred kamerama, žalosti! (Samo da ne bude samospaljivanja zbog ove propuštene prilike.)
Dakle, šalu na stranu, ne smijemo dozvoliti da ta i takva sužena svijest "brani" ćirilicu. Jer ćirilica ne smije i ne treba da propadne. Oba su pisma naša. Oba treba da budu u zvaničnoj i ravnopravnoj upotrebi. U doba elektronike to neće potrošiti više papira. Naprotiv, tako će stradati manje balvana. A može se napraviti mali, ali bitni korak ka političkom kompromisu koji je potreban crnogorskoj politici. Volite i poštujte Crnu Goru - na kojem god hoćete pismu! Jedna i jedina je Crna Gora.
Suština je, dakle, prosta - Lalić je veliki pisac, na kojem god pismu da ga štampate. I svi ostali veliki, naravno, no se njega sjetih, po zavičajnoj liniji ... Bitno je što piše, izabrani znaci su manje važni.
Ne mogu vam, bar za sada, reći kojim sam crnogorskim "ćiriličnim" političarima i političarkama nedavno iskreno nudio da zajednički napišemo tekst o ravnopravoj upotrebi oba naša pisma. Bio sam glatko odbijen. Predvidljivo, nažalost.
Naša muka je posebna. Na kojem god hoćete pismu.
(Autor je predsjednik Cdu.)
