„Drago mi je da sam u Kotoru, jer je ovaj grad Njegošu bio prozor u svijet. Staza Njeguši - Kotor u Njegoševo vrijeme bila je bitna u svakom pogledu. Dugo sam razmišljao o ovoj knjizi. Napisao sam više verzija.Jedna je bila čak istorijska. Ona mi se najmanje svidjela Lutao sam dugo dok nisam došao do konačne verzije. Okidač je bio u Prčanju dok sam za TV Crne Gore govorio o Njegošu i čitao njegov testament. I naslova je bilo raznih. Ali, kad sam došao do ovog naslova postavio sam koordinate knjige. To je onaj Njegoš sa druge strane, Njegoš Luče mikrokozma. Tražio sam Njegoša na granici dva svijeta. Tu su i dva sunca - stvarno i metafizičko. Treba reći i da je Njegoš bio Evropljanin onoga, ali i ovog vremena. Ja sam ga pratio kroz gradove u kojima je boravio. Bez toga nema kompletne priče o Njegošu“-rekao je Miraš Martinović.
"Mislila sam da će dugo proći dok se ne pojavi nova dobra Mirašova knjiga nakon „Povratka u Aleksandriju“. Međutim, na sreću prevarila sam se. Miraš nam je osvjetlio onoga drugoga Njegoša, čiji se jezik najbolje iskazao i i ostao na izvornosti našega jezika. „Drugoga sunca luče“ je jedan ulazak u prostor metafizičkog u Njegošu, u onaj prostor koji je Njegoš sam. Lučom mikrokozma Njegoš se ravna sa Eshilom, Danteom, Miltonom. Ovo djelo Njegoša čini nadnacionalnim pjesnikom. Sve je u ovom romanu vrlo lijepo povezano. Prvo je povezana misao o svjetlosti. Što je svjetlost bila za Njegoša to je čini se, bila i za autora ovog romana. Čini se da je ovaj roman rezultat neke svjetlosne spoznaje Miraša Martinovića, kako o sebi, tako i o svom nasljeđu. Ovu tradiciju koju baštini Njegoš Miraš je spoznao na jedan dubokouman način. Jedno dubokoumno poniranje u njegovo stvaralaštvo. Kao da je Martinović ovim djelom imao potrebu da prikaže Njegoša u njegovom sušastvu, u onom u čemu je on najbitniji. Jeste Miraš, da tako kažem, testijom zahvatio i njegovu vladarsku ulogu, ulogu onog koji piše pisma, koji je neprestano u razgovoru sa ljudima, ali ono što najdublje otvara Miraš Martinović je ono pjesničko bilo i biće Njegoševo. Ovo je duboko razumijevanje naše kulture i duboko razumijevanje da Njegoš ne pripada samo nama. Njegoš nema granica“- istakla je Aleksandra Vuković.
„Ovo je knjiga snoviđenja, mada govori o Njegoševoj stvarnosti. To je knjiga koja vodi i uskom planinskom stazom i evropskim drumovima i morskim prostranstvima. I kroz oba svijeta i između dva sunca. Ovo je knjiga drugačija od svih koje je Miraš napisao“- kazala je Marija Mihaliček.
