Piše: Novak ADŽIĆ
Zato je u pravu Fransoa Volter kada je zapisao: „da je stvarno umro onaj ko je zaboravljen“, a Viktor Igo imao je razloga i povoda kada je napisao: „Samo za otrcani pozitivizam mrtvi su mrtvi“. Ko danas Drljevića, uprkos svim njegovim greškama i promašajima napada mrtvoga, a napadači se obračunavaju sa njim kao da je živ i kao da im iz neznanog i neobilježenog epitafom oponira? To čine oni koji bi da sruše Crnu Goru kao državu i da ospore crnogorski narod i naciju i da Crnogorci dožive u njihovim nakanama ekstinkciju. I za naučnu istoriografiju riješiti problem što je Drljević radio u svom političkom životipisu jeste kompleksan istraživački posao, ali sa stanovišta motiva i ciljeva velikosrpske političke ideologije nije baš preteško odgonetnuti rebus zašto je on predmetom napada, i to 71 godinu nakon smrti. Zašto ga napadaju dr Miša Đurković, dr Slavenko Terzić i drugi velikosrpski sociolozi, politikolozi, publicistti, novinari itd. to je odveć lako spoznati. Tu enigme nema ako se pročitaju njihovi pamfleti protiv mrtvog ali za njih duhovno živog Drljevića, čija ih historijska pojava žulja gore od najgoreg žulja. On im smeta zato što je rekaoda Crnogorci nijesu Srbi i da Crna Gora treba da bude država, a ne region i sluškinja Srbije i njenog povijesno imperijalno-asimilatorskog projekta.
Tokom kampanje za parlamentarne izbore u Kraljevini Jugoslaviji, koji su održani 11. decembra 1938. godine, dr Sekula Drljević, koji je prije toga iz Zemuna stigao u Crnu Goru i agitovao u brojnim srezovima, u svojstvu ideologa tumačio je program Crnogorske stranke insistirajući na Crnogorstvu kao iskazu crnogorskoj državnosti i nacionalne posebnosti Crnogoraca. Još dok je bio u Zemunu Drljević je svoje ideološke i političke poglede na Crnu Goru i crnogorski identitet pismeno je uobličio oktobra 1938. godine i to je u pismenoj formi distribuirano tokom izborne kampanje novembra 1938. godine među njegovim pristalicama širom Crne Gore. Pored državnog i nacionalnog pitanja, Drljević lucidno obrazlaže stavove o socijalnim, ekonomskim i infrastrukturnim i drugim potrebama Crne Gore i poglede Crnogorske stranke na ta pitanja. Taj dokument pod naslovom „Tumač programa Crnogorske stranke“ glasi u cjelosti:
„1. Naša stranka je crnogorska, jer traži slobodu Crnogoraca. Crnogorski narod može biti slobodan samo u ravnopravnoj Crnoj Gori.
2. Crna Gora može biti ravnopravna samo u federativnoj državnoj zajednici, u kojoj je ravnopravan član federacije. Naša stranka traži takvu državnu zajednicu, zato je federalistička.
3. Federacija je zajednica dvije ili više zemalja, u kojoj je jednaka pravda za sve zemlje. Narod u svakoj zemlji upravlja sobom i podjednako, kao i narod svake druge zemlje, učestvuje u upravi sa poslovima zajednice i u nadzoru nad tom upravom. Kroz to učešće u upravi i nadzoru zemlje osjećaju da pripadaju zajednici i da je zajednica njihova. Taj osjećaj održava državne zajednice i daje im pravo na opstanak. U njemu mora tražiti svoje ostvarenje i politička misao, koja je poznata pod imenom jugoslovenstvo.
4. Država je najviši oblik narodne organizacije. Narodu, samo narodu, pripada pravo na svu vlast u državi. To je gledište naše stranke. Zato je demokratska. Demokratija je vladavina većine uz poštovanje slobode i pravnih interesa manjine. Upravoj demokratiji redovno i manjina učestvuje u vladavini tim, što vrši kontrolu nad upravom i što su zakoni djelo saradnje većine sa manjinom u zakonodavnome tijelu.
5. Naša stranka je seljačka, jer traži seljačku vladavinu. Seljaci su ogromna većina našega naroda, te je njihova vladavina jedina mogućnost istinske demokratije ukoliko se seljaci ne bi odrekli sebe i prihvatili politiku protivnu svojim interesima. Zbog toga su svi protivnici seljačke vladavine samim tim protivnici demokratije. Neki od njih zovu se demokratima samo zato, da bi seljake lakše obmanuli. To neka upamti svaki seljak.
6. Zemlja seljacima. To je pravilo, od koga, po programu naše stranke, niko nemože biti izuzet. I manastirske zemlje, koje obrađuju seljaci i njihove porodice, življeći na njima kroz pokoljenja, moraju biti priznate na vlaštinu tih seljaka. Manastiri su zidani da budu skromna skloništa kršćanskih bogomoljaca i isposnika. Neka to ponovo postanu. Krst na crkvi nije njen ukras nego cio njen smisao. Crkvene starješine to često zaborave i krenu stranputicom borbe za udobniji zemaljski život. To ne ostaje neprimijećeno Bogu i narodu. Jedan crnogorski mitropolit bio je od naroda kamenovan.
7. Crnogorskom narodu nametnut je poreski sistem, koji je izarđen prema nesrazmjerno većim privrednim mogućnostima drugih zemalja, a naročito prema njihovim saobraćajnim sredstvima, koja se stalno razgranjuju i usavršavaju. Tako oporezivanje Crne Gore nije oporezivanje nego privredno uništavanje crnogorskih seljaka, radnika i građana. Osnovno je pravo svakog naroda, da sam izrađuje svoj poreski sistem i određuje visinu poreze i svrhe, na koje će se od naroda naplaćeni porez utrošiti. To pravo imaće crnogorski narod samo u ravnopravnoj Crnoj Gori. Samo jednom od posljedica današnjeg uređenja državne zajednice utvrđena je i politička i privredna nužnost borbe crnogorskog naroda za ravnopravnost svoje domovine. Da ne bi u toj borbi očajanje bilo jače od razumne umjerenosti naša stranka traži, da se odmah obustavi naplaćivanje državnih i svih drugih dažbina na komune i na uopšte pašnjake, za koje nijesu plaćane nikakve dažbine u Crnoj Gori do 1918.
8. Na području: Pljevlja-Bijelo Polje-Berane-Peć-Đakovica-Prizren-Kosovska Mitrovica država je skoro svu šumu i planinske pašnjake proglasila svojom vlaštinom. Jedan dio tih šuma već se iskorišćuje njihovom sječom i prodajom. Planinske pašnjake država je opteretila porezom. I ove šume i pašnjaci ovih planina jednako su kao i komuni u staroj Crnoj Gori zajednička imovina svih seljaka okolnih sela. Naša stranka traži, da za takve budu priznati.
9. Ogroman je teret radničkih briga. Da bi makar djelimično zaštitili svoje interese radnici moraju voditi tešku borbu. Naša stranka gotova im je priteći u pomoć, ako svojim držanjem otklone bojazan, da su od vremena na vrijeme skloni da napuste liniju borbe protivu centralizma. Centralizam je gnijezdo svih uzroka današnje bijede. On je u trajnome sukobu sa svim vjekovima istorije udruženih zemalja. On se održava i može održati samo vladavinom nasilja i korupcije. Ili će centralizam ostati pobjedonosni okov slobode ili će sloboda polomiti lance centralizma. Nema trećeg izlaza. Ako crnogorski radnici te činjenice ispuste iz vida iznevjeriće sopstvene interese.
10. Da bi se uskorila pobjeda slobode potrebno je, da se svi Crnogorci, a pogotovo svi crnogorski seljaci, radnici i narodna inteligencija ujedine u crnogorskom frontu i tako ujedinjeni povedu borbu za ravnopravnost Crne Gore. Sa Hrvatskom seljačkom strankom pod vođstvom Dr V. Mačeka ostajemo nerazduživo ujedinjeni u SDK. (Seljačko-demokratsku koaliciju-prim.N.A). Naši saveznici i suborci svi narodni pokreti u ostalim zemljama, koji, kao i mi, traže ravnopravnost svih udruženih zemalja.
11. Naša stranka smatra prvom dužnošću crnogorskog fronta, da svojom akcijom u narodu onemogući svaki politički uspjeh u Crnoj Gori svima protivnicima ravnopravnosti Crne Gore. To je i najsigurniji i najkraći put od današnjice do slobode.
12. Pravo samoodbrane priznaje se svakom pojedincu, mora se priznati i crnogorskome narodu. Crnogorstvo su stvarali i stvorili daleki vjekovi. Njegova država i njena vjekovna pobjedonosna borba izgradile su političku i kulturnu izrazitost njegovoga lika. U borbi za opstanak crnogorstvo će ponoviti dokaze, a da je njegova snaga svakome nasilju gotova grobnica. Lovćenu su gromovi muzika.
U Zemunu, krajem oktobra 1938 god.
Dr Sekula Drljević.
(Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore (AIICG)-Podgorica, Legat Branke i dr Tomice Nikčevića (neregistrovana građa). Dokument glasi “Svojina dr N. S. Martinovića-TUMAČ PROGRAMA CRNOGORSKE STRANKE (CS), u Zemunu, krajem oktobra 1938 god., Dr Sekula Drljević. Ovaj tekst se nalazi u rukopisu teksta doktorske disertacije autora ovog priloga pod nazivom „Crnogorska stranka 1925-1945“. Vidi o tome i: Novak Adžić, „Politička borba i ideološka misao dr Sekule Drljevića (1918-1945“, zbornik radova „Dr Sekula Drljević i Crna Gora“, Cetinje, 2015, str. 92-94).
