Piše: Adnan ČIRGIĆ
Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i dalje zaokuplja pažnju naše javnosti – iako više gotovo da nema nade da će se CANU izviniti građanima niti da će nadležne ustanove reagovati na brojne „naučne“ uvrede iz toga Rječnika. Nekoliko desetina tekstova koji su se mogli pročitati u štampanim i elektronskim medijima za prethodna više od dva mjeseca u kontinuitetu strgli su „carevo novo odijelo“ sa stručnjaka CANU i kapitalnoga nacionalnog projekta te Akademije. Demagoški odgovori, tvrdo pristajanje uz svoj „naučni, leksikografski“ tim, izostanak izvinjenja i sl. pokazali su da čelnici CANU još uvijek robuju novome vijeku, za koji su u Rječniku utvrdili da još traje.
Da Akademija sebe smatra meritornom ne samo za leksikografiju no i za procjenu onoga najličnijeg – ośećaja povrijeđenosti ili ugroženosti nacionalnih ośećanja, pokazala je opet svom širinom svoga duha predśednica Savjeta za izradu Rječnika Tatjana Đurišić-Bečanović. Problem nije, smatra portparolka CANU, u rječničkim definicijama i njihovoj nečasnoj kontekstualizaciji, već u filolozima s Cetinja koji su se upuštili u političku hajku analize Rječnika. A Rječnik je, smatra ona, „identitetski dokument jedne države“ i „niko ne može da naredi“ njegovo povlačenje. Kao dokaz da moramo vjerovati više njoj no sopstvenim očima navodi nam činjenicu da su u njezinu timu bili i Bošnjaci i Albanci. Gđo Portparolko, ipak neće biti da je riječ o tome! Ne biste ovu ljagu mogli sprati ni da ste stotinu Albanaca i Bošnjaka uveli u svoj tim. Tome timu falilo je ono što Vi obezbijediti ne možete: malo poštovanja prema građanima i Državi koja je finansirala propali projekat CANU, malo leksikografskoga znanja i malo više poznavanja opšte kulture – makar na nivou dobroga svršenog osnovca.
Demagoški gđa Doministarka i Portparolka CANU poručuje da je CANU spremna da u Rječniku ispravi „sve sporne riječi“, a onda i to minorizuje pa kaže da su sporne „godine i nešto slično što treba ispraviti“, a povodom necivilizovanih odrednica koje se odnose na dobar dio crnogorskoga stanovništva mudro zaključuje: „Kad su u pitanju najosjetljivije stvari, a to su identitetska pitanja, ništa nema sporno. Možda Malesija, definisanje stanovništva iz Malesije.“ Treba li ponovo navoditi Učenoj sve one silne greške koje su im se „potkrale“? Treba li je podśetiti da joj Rječnik nije još stigao do M i do Malesije? Ubijeđen sam da je naša javnost već previše zasićena „propustima“ Rječnika da joj ne treba dodatno umarati oči ponavljanjem rečenoga i navođenjem novih „propusta“. Rječnik CANU se popraviti ne može jer popravke pameti onih koji su ga radili nema! Kao što popravke nema ni nacionalnoj strategiji CANU kao naručiocu posla! Ulaziti u dalju polemiku s nekim ko smatra da ono što je rečeno o Albancima u Rječniku predstavlja „leksikografski običaj“, što znači da je leksikografski uobičajeno predstavljati Albance kao lažove i agresore što kupuju i prodaju žene, zbilja bi bio ne samo uzaludan posao no i srozavanje na nivo takvoga sagovornika. Jednako bi uzaludno bilo Portparolki koja se čudi što se iko našao uvrijeđen i povrijeđen zbog Rječnika objašnjavati da su u njenom leksikografskom poduhvatu muslimani predstavljeni kao bezbožnici.
Gđa Portparolka dugo se skrivala iza Studijskoga programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti i Filozofskoga/Filološkoga fakulteta u Nikšiću, sad se skriva iza CANU i pokreta URA. Na osnovu dosadašnjega umijeća preživljavanja i nedodirljivosti članova CANU reklo bi se da će joj se i taj zaklon nakon predstojećih predśedničkih izbora u CANU vrlo brzo izmaći. Ne zato što čelnici CANU misle drukčije od svoje Portparolke, no zato što će se distanciranjem od nje „slučaj Rječnik“ što prije zataškati. Neće ti čelnici ni povući Rječnik – ne iz straha da im Portparolka ne izvrši obećano javno samospaljivanje, no zato što ni taj čin ne bi išao u korist zataškavanja. Bila bi to kapitulacija, kako reče jedna njezina koleginica leksikografkinja u pokušaju. Ostade dakle Portparolki zasad samo URA. Pitanje je kad će URA shvatiti ono što CANU ovih dana uveliko shvata. Do tada će gđa Doministarka s pozicije koju joj je podarila URA pokušavati da se „naučno“, kako samo ona umije, osveti filolozima s Cetinja koje stavlja pod navodnike. No ni to joj neće ostati skriveno od očiju javnosti. Ali za osvetu je naučnici ostalo samo 2-3 mjeseca do izbora, mora da će uskoro početi. Čekajući njezinu osvetu, bolje reći na neuspjeh osuđeni njezin pokušaj odmazde, obećavamo joj da ćemo je braniti od same sebe ako se – kad izgubi sve zaklone – ipak odluči na najavljeno samospaljivanje.
„Svi predstavnici manjina koji smatraju da ih vrijeđa Rječnik mogu CANU da upute zahtjev za razgovor o tome“, to je „naučni“ odgovor učene gđe Doministarke i Portparolke CANU. A što će s većinom u Crnoj Gori koja se takođe smatra uvrijeđenom? Duhom poletna i znanja puna gđa Doministarka htjela bi da kontroliše prosvjetni sistem, a ne zna da neko može biti uvrijeđen i kad uvreda nije njemu lično upućena. Ovih dana mogli ste, uvažena gđo Doministarko i Portparolko, viđeti da u Crnoj Gori i dalje postoji nešto izvan kategorije „sopstvene čapre“. Što je to očigledno izvan moći Vašega spoznanja, nijesu krivi filolozi s Cetinja no „bog Savaot“. Što se tiče Vašega poziva da uputimo molbu za razgovor s predstavnicima CANU, ne nadajte se: „Tragovi su mnogi do pećine...“ A što se kompletnoga Vašega „naučnog“ apolitičnog angažmana tiče, izgleda ipak da je javje od sna smućenije.
