Piše: Jelena ŠUŠANJ
Cilj štampanja ovoga poklona državi otkrili su nam članovi Savjeta za izradu Rječnika u posljednjem obraćanju, dva mjeseca po izlasku prvoga toma Rječnika iz štampe: „U cilju otklanjanja eventualnih nedorečenosti i netačnosti u tekstu Rječnika, Savjet je odlučio da ovim putem pozove sve zainteresovane da primjedbe i sugestije na sadržaj Rječnika u cjelini i pojedinačno pošalju na adresu...“, nakon čega, naravno, „Savjet i autorski tim u proširenom sastavu razmotriće sve prispjele primjedbe, kao i one koje i sami utvrde, kako bi se u prvom tomu Rječnika otklonile sve nepotpunosti“. Sad je sasvim jasno zašto njih čudi ovoliko negodovanje cjelokupne javnosti. Očito cijela Crna Gora nije uspjela dešifrovati CANU-ovskim jezikom rečeno da je ovo probna verzija, koji svako može „uzeti“ u Akademiji. Kako rekoše u istome reagovanju, do njih nijesu došle sugestije i kritike koje pune medije potonja dva mjeseca, te izgleda da oni ne koriste moderne tehnologije, no se i dalje sve mora odštampati da bi dospjelo na pravu adresu. Dakle, ono što moderan svijet radi prije štampanja publikacije preko interneta Crnogorska akademija radi na odštampanom i katalogizovanom primjerku, vjerovatno kao dokaz nasljeđa štamparije Crnojevića, koju su pri obilježavanju jubileja prije 20-ak godina kontekstualizovali kako samo oni umiju, ili možda prije kao dokaz da nijesu mrdnuli dalje od 15. stoljeća. Biće da Rječnik nema recenzenata jer su i planirani recenzenti morali doći u Akademiju po odštampani primjerak prije no daju recenziju.
U odbranu „probnog primjerka“ prvoga toma Rječnika stala je njegova redaktorka, redovna profesorica Filološkog fakulteta Rajka Glušica gostujući u emisiji Klub A na Televiziji Atlas. Otkrila je ona u srijedu veče koliko cijeni svoju nauku. A cijeni je toliko da je zbog nje zaboravila ljude, društvo, kulturu, pa i sve druge nauke. Kad jedan profesor doktor opšte lingvistike izjavi da je cio tim bio toliko usredsrijeđen da ne pogriješi u akcentu i u vrsti riječi pri izradi rječnika, to može značiti više stvari: 1. da ne znaju razliku između morfologije i leksikografije; 2. da su nesigurni i da često griješe u određivanju akcenata i vrsta riječi, pa su sad to željeli izbjeći; 3. da ne znaju da je suština rječnika opis značenja koliko i opis morfoloških kategorija riječi; 4. da se pokušavaju sakriti iza nauke misleći da se javnost u to ne razumije; 5. da ne vjeruju da je suština jezika komunikacija, đe je bitnije značenje riječi, nego određivanju akcenata i vrsta riječi... Više puta Glušica je ponovila da je leksikografija, kao i leksikologija, nauka. O Rječniku kaže ovo: „To je jedno leksikografsko djelo. To je rječnik, koji nije enciklopedija, koji nije leksikon. Mi ne moramo da objašnjavamo pojmove niti događaje nego popisujemo riječi iz narodnog i književnog crnogorskog jezika. Mi moramo da poštujemo leksikografsku praksu i metodologiju. I vjerujte da u Crnoj Gori ovim djelom je utemeljena leksikografija kao nauka. Jer to jeste nauka.“ Kad profesor istorije izjavi da rječnik ne služi tumačenju riječi, to i nekako može proći, ali kad to uradi redovni profesor lingvistike, to je zbilja zabrinjavajuće – i za institucije u kojima radi i sarađuje, i za studente kojima predaje. Niko ne spori naučnost leksikografiji, ali iz toga kako red. prof. dr Glušica shvata ovo leksikografsko djelo proizilazi da Akademiji Rječnik ništa nije trebao poslije objavljenoga Registra. A nauka kaže drugačije. Leksikografska praksa i metodologija podrazumijeva da Rječnik ima odrednicu i definiciju (to piše čak i u Rječniku CANU). Dakle, on nije samo popis riječi. „U opisnom rečniku definicije se najčešće sastoje iz opisnog dela i sinonima. U opisnom delu tumači se pojam koji se definiše.“ (Rajna Dragićević, Leksikologija srpskog jezika, Zavod za udžbenike, Beograd, 2010, str. 31, isticanje J. Š.)
Izjavi tako u pomenutoj emisiji red. prof. dr Glušica da „nakon ove hajke niko zaista ne govori o tom naučnom, leksikografskom“. Pa kako, prof. dr Glušice, govoriti o nauci i kapitalnim ostvarenjima kad iza toga, po Vašem priznanju, stoje nepažljivi i neiskusni naučnici?! Znamo da se na takvim rječnicima u svijetu radi godinama, decenijama čak, dok Vi slavodobitno konstatujete: „Radimo intenzivno godinu dana na tome projektu“? Kažete: „Postredaktura je rađena 2 puna mjeseca od 9 ujutro do 7 uveče.“ Poslije i redakture i postredakture toliko grešaka? Kakva vam je i redaktura i postredaktura bila dovoljno govori to što vam je za mnogo manje vremena 6-7 „filologa“ našlo toliko propusta i grešaka, koje i sami priznadoste, materijalnih, kulturnih i prije svega lingvističkih. Još nešto, pošto u saopštenju Savjeta tvrdite da „odrednice dosljedno imaju ijekavski lik“, molim Vas obratite pažnju ako budete radili završne tomove Rječnika da glagol „unaprediti“, koji ste više puta u tom „liku“ (dosljedno ijekavskom?!) upotrijebili (da ne kažem „upotrebili“) u toku emisije, ne postoji u crnogorskom standardnom jeziku.
U nauci nema žurbe, nauka ne robuje jubilejima, ona ima svoje tokove, bar ona prava nauka. Ako je Akademija baš insistirala da se pridruži državnoj proslavi jubileja, desetogodišnjici obnove nezavisnosti, hiljadugodišnjici državnosti, zašto onda na Rječniku niđe nema zvaničnoga loga proslave? Ili je Akademiji smetalo „da je vječna Crna Gora“? Da je CANU kojim slučajem uputila izvinjenje Crnoj Gori što je njen angažman u potpunosti izostao da do obnove crnogorske nezavisnosti ikad dođe, ili da se bar odrekla onoga zbornika radova sa skupa o jeziku pred donošenje Ustava, to bi zbilja bio adekvatan način da se uključi u proslavu ovoga jubileja.
Odbrana rječničke albanizacije poprimila je već prizvuk tragikomedije. Prvo smo čitali da je to rađeno u skladu s leksikografskom uobičajenom praksom, pa da riječ „nametanje“ ima pozitivan smisao, na čemu se više ne insistira, pa sad čujemo da se albanizacija ne može izjednačiti s balkanizacijom jer to nije isto budući da je „Balkan teritorija a ne etnički prostor“?! Znači li to da Albanija nije teritorija? Ili da Balkan nije etnički prostor? Da vidimo kako stvari stoje. U Rječniku se pod balkanizacijom podrazumijeva „usvajanje osobina svojstvenih jezicima i kulturama balkanskih naroda, usvajanje balkanske tradicije“, a pod albanizacijom „nametanje albanskog jezika, kulture i običaja drugim narodima“. Govori se o kulturi, jeziku i običajima Albanaca s jedne strane i kulturama, jezicima i tradiciji Balkanaca s druge strane. Govori se o narodima, što potvrđuju i riječi „usvajanje“ i „nametanje“, jer teritorije same sobom niti usvajaju niti nameću. I Balkanac i Albanac su etnonimi, nazivi stanovnika određenih područja, dakle određenih teritorija, a svaki prostor je etnički prostor ako je naseljen. Ako uzmemo u obzir da se u Rječniku Albancima smatraju samo oni rođeni u Albaniji, Bošnjacima samo oni rođeni u Bosni (ili porijeklom iz tih zemalja), pa uporedimo s ovom konstatacijom da Balkan nije etnički prostor, iz čega se izvlači dokaz da albanizacija i balkanizacija ne mogu biti isti procesi, nekako se svojim kvalitetom nameće misao da se red. prof. dr Rajka Glušica, a kako je rekla govori u ime Autorskoga tima i Akademije, zalaže za etnički čiste države i prostore?!
Zamislimo Venecuelanca da se preseli u Evropu. Poprimiće evropske karakteristike i biće evropeiziran. Dođe li na Balkan, poprimiće balkanske karakteristike i biće balkaniziran. Ako pritom dođe u Crnu Goru, biće i crnogoriziran. Možemo otići i dalje, pa da se dolaskom u Budvu isti taj Venecuelanac i budvizira. Asimilacija od makronivoa do mikronivoa. Dakle, kako balkanizacija i albanizacija nijesu isto?
Predstavnici Akademije u svojim saopštenjima uporno pokušavaju navući nešto preko carevog novog odijela. Tako sad prvi tom Rječnika predstavljaju kao radnu verziju i pozivaju na davanje sugestija koje će biti ispravljene u letku na kraju knjige, jer su propusti i nedorečenosti ništavne. Ako Akademija misli da se svi u javnosti komentarisani propusti i oni koje naknadno sami utvrde mogu štampati na letku na kraju knjige, to znači da u svome djelu ne vide ništa loše, da i dalje stoje iza njegovih postulata. Sad sve svode na „nauku“, jer je Rječnik naučno djelo, u kome su bitne vrste riječi i akcenti. A na promociji Rječnika doc. dr Jelena Bašanović-Čečović, redaktorka Rječnika, članica Redakcije i jedna od obrađivača, govoreći o budućim korisnicima, istakla je: „Oni će u njemu naći brojne informacije o narodu koji se služi jezikom čiji se rječnik izrađuje, kulturnim navikama tih ljudi, djelatnostima kojima se bave, istorijskim kontaktima sa drugim narodima.“ Treba li poslije ovoga govoriti da Akademija ne stoji i iza biranih primjera koliko i iza definicija i da Rječnik nema i kulturološku funkciju?!
Kad neko ko tvrdi da rječniku nije cilj objašnjenje pojmova utvrdi da kritičari takvoga rječnika nemaju mnogo znanja ni o jeziku ni o leksikografiji, to dođe kao kompliment. I ja na tome komplimentu u svoje ime i u ime kolega kritičara od srca zahvaljujem.
