Portal AnalitikaIzvor
Dvadeset prvog marta 2014. Vilijam Džejms Vahi (64) rezervisao je sobu u jeftinom hotelu u Lavernu, malom mjestu u američkoj saveznoj državi Minesota. Prethodnih 40 godina radio je kao nastavnik u internacionalnim školama širom svijeta - od Saudijske Arabije do Indonezije - ali je odlučio da ostatak života provede uz staru majku i brata Krisa, koji su stanovali u Lavernu. Rezervacija je trebalo da zavara trag. U 17.20 Vahi je prešao ulicu i odsjeo u drugom hotelu: “Quality Inn”. Sobu je platio u kešu, a recepcioneru je rekao da nema kreditnu karticu zato što je upravo prijavio stečaj. U sobi na spratu skinuo se u bokserice, uredno složio odeću i legao u kadu, podmetnuvši jastuk pod leđa.
Oko kilometar i po južno, specijalni agenti iz sedišta Federalnog istražnog biroa u Hjustonu čekali su nalog za pretres kako bi mogli da otvore USB od 15 gigabajta, nedavno poslat iz američke ambasade u Nikaragvi. U proteklih sedam mjeseci, Vehi je predavao istoriju u Američkoj školi u Nikaragvi, jednoj od 193 obrazovne ustanove širom svijeta koje finansira američka vlada kako bi promovisala obrazovanje na američki način. Jedanaestog marta, njegova kućna pomoćnica donela je USB memoriju u školu, dio kompjuterske opreme koju je, nekoliko mjeseci ranije, navodno ranije ukrala iz Vahijeve vile.
Kasnije se ispostavilo da se na njemu nalaze fotografije najmanje 90 ošamućenih dječaka adolescentskog uzrasta, golih ili poluodjevenih. Slike nastale između 2008. i 2013. godine, bile su razvrstane u folderima pod naslovom “Putovanje u Panamu”, “Putovanje u Kostariku” i “Košarkaško putovanje”: Vehi je vodio djecu na ekskurzije dok je predavao u dvije privatne internacionalne škole u Karakasu i Londonu.
Zlostavljanje u školi za bogatašku djecu
Direktor Američke škole u Nikaragvi, dr Glorija Dol, odmah je pokazala fotografije Vehiju, koji je priznao da je ceo život drogirao i seksualno zlostavljao svoje učenike.
“Kao dijete sam i sam bio žrtva zlostavljanja, zato to radim”, rekao joj je.
“Radim to cijeli život.” Razmjere njegovog zločina otkrivene su tek u sljedećim mjesecima: 40 godina zlostavljanja u 10 internacionalnih škola u osam država - od Saudijske Arabije do Indonezije, od Vencuele do Velike Britanije. Federalni istražni biro ga je opisao kao jednog od najvećih pedofila sa kojim se služba ikada suočila, pa je utoliko neshvatljivije što nikada ništa nije učinjeno da bi bio zaustavljen.
Petomjesečna istraga “Gardijana” otkriva da su signali upozorenja više puta poslati: kolege, roditelji i pretpostavljeni nailazili su na indicije, koje bi, da su ispitane kako treba, pokazale šta je radio sa djecom. Više od dvije godina od kada je prvi put otkriven, nastavnici i ostali ljudi koji su radili s njim tek sada govore o svojim saznanjima.
Poslije priznanja u Nikaragvi nije uhapšen. Direktorka škole ga je otpustila i prijavila zločin američkim vlastima posredstvom ambasade u nikaragvanskoj prijestonici Managvi. Sljedećeg dana, Vahi se ukrcao na avion “Amerikan erlajnsa” za Majami. Iako je FBI odredio agenta koji će razgovarati s njim kada u Majamiju bude presjedao na avion za Atlantu, Vehi nije zadržan, budući da još nije bilo jasno da li je materijal sa USB memorije snimio lično, ili skinuo sa interneta.
“Nismo imali nalog za hapšenje ili pretres njegovog stana zato što je za to potrebno određeno vrijeme”, rekao je agent FBI Karlos Baron novinaru “Univisiona”, američkog programa na španskom jeziku.
Iz Atlante, Vehi je krenuo na sjever, u Minesotu, gdje mu je majka stanovala u staračkom domu.
Onog jutra kada je uzeo sobu u hotelu “Quality Inn”, recepcioner nije mogao da ga dobije telefonom. Zbog toga se popeo na sprat i otvorio vrata rezervnim ključem. Ukočen, Vehi je ležao u kadi, a tijelo mu je bilo umazano krvlju. Na podu je ležao dugačak kuhinjski nož. Bočice od ljekova bile su razbacane po sobi, a ostavio je i poruku porodici. Patolog dr Ričard Morgan konstatovao je da je uzrok smrti “ubodna rana u grudi koju je sam sebi nanio nožem”. Muke koje je trpio od kada je otkriven bile su okončane, ali će muke njegovih žrtava, njihovih porodica, kolega i pretpostavljenih širom svijeta tek tada početi.
Internacionalna škola “Sautbenk”, u centralnom Londonu, nalazi se nedaleko od kineske ambasade na Trgu Portland. Kada je Vehi, septembra 2009, počeo da predaje u njoj, među roditeljima djece uzrasta od 11 do 18 godina bili su bogati menadžer hedž-fonda, direktori ruskih naftnih kompanija, jedan fudbalski menadžer i diplomate iz ambasada SAD, Kuvajta i Omana.
U ovoj školi za bogatašku djecu Vehi je radio do 2013. godine, a roditelji su ga toliko poštovali da su ga proglasili drugim najomiljenijim nastavnikom u školi. Međutim, istraga je pokazala da je na putovanjima u inostranstvo seksualno zlostavljao najmanje 54 njihove dece, uzrasta 11-16 godina. Kada je objavljena vijest o Vehijevoj smrti, nisu objelodanjeni i njegovi zločini. Osoblje škole u Londonu oplakivalo ga je i otvorilo knjigu žalosti. U Džakarti, gdje je predavao deset godina, direktor škole Tim Kar apelovao je na osoblje da ga pamte kao “posećenog člana zajednice”.
Tri nedjelje kasnije, 22. aprila 2014, FBI je objavio šokantnu vest o pokretanju “međunarodne istrage o seksualnim zločinima” tokom Vehijeve 42 godine duge karijere nastavnika u Nikarakvi, Velikoj Britaniji, Venecueli, Indoneziji, Saudijskoj Arabiji, Grčkoj, Iranu, Španiji i Libanu.
Vijest je emitovana širom svijeta. Roditelji koji su dovodili djecu u “Sautbenk” sljedećeg jutra bili su šokirani. “Svaki tinejdžer koji je išao na te ekskurzije pitao se: ‘Da li sam bio među njima?’”, izjavila je jedna majka.
U izjavi pod zakletvom datoj FBI, Vehi je tvrdio da “nikada nije povrijedio nijednog dječaka”. “Bili su u dubokom snu i nisu znali šta im se dogodilo”. To nije sasvim tačno: kada bi se ujutro probudili, neke dječake su mučile određene sumnje. Ipak, većina njih nije znala da su bili seksualno napadnuti. Roditelji su bili suočeni sa užasnom dilemom: da li će saznanje da se njihovo dijete nalazi na Vehijevim fotografijama izazvati traumu koje do tada nije bilo?
Gdje god da je radio, Vehi bi odmah obilježio teritoriju. Znao je da bude neprijatan i da maltretira kolege, s kojima se svađao oko nastavnih metoda. Neke kolege su smatrale da je sujetan i uobražen, a njegov rad osrednji, a mnogi su ga se naprosto klonili.
Međutim, bio je duhovit, što je naročito dolazilo do izražaja kada je bio s dječacima. “Govorio je da se u ovoj učinioci radi na drugačiji način”, kaže njegov kolega iz “Sautbenka”. “Djeci je govorio: ‘Drugi nastavnici možda misle da ste naporni, ali ja mislim da ste divni.’”
Uvijek je nastojao da šarmira pretpostavljene i roditelje. U Venecueli je stekao ugled velikodušne i pouzdane osobe, subotom je organizovao košarkaške utakmice za roditelje, osoblje i djecu. U Indoneziji je odlazio na misu u crkve koje su posjećivali roditelji učenika, a bivše kolege danas vjeruju da je na taj način želio da se zbliži s njima.
Kada bi stekao određeni ugled, Vehi je organizovao ekskurzije. Pretpostavljene je ubijedio da mu je i za 36 djece dovoljan samo jedan kolega. Nakon toga bi pravio raspored smještaja, uzeo ključeve od svih soba, a uveče bi omamio dječake koje je želio da obljubi. Kada bi osjetili pospanost ili “mučninu”, Vehi bi im rekao da je to od trovanja hranom ili dehidratacije, a zatim bi ih smjestio u svoju sobu, ili bi im ponudio da legne sa njima u krevet i da ih pazi. Obično je birao najosjetljivije duše - djecu sa problemima u učenju, govoru ili u porodici.
Kolega koji je išao s njim na jedno putovanje kaže da je Vehi imao privatni foto-aparat, koji niko drugi nije smio da dira. Nema sumnje da mu je služio da fotografiše decu koju je zlostavljao. Da bi bio siguran da neće biti uhvaćen na djelu, ponekad je omamljivao i kolege. “Bil je došao u moj šator i donio šolju. Počeo sam da pijem i odmah sam osetio čudan ukus. Bil je insistirao da sve popijem, jer su vodičima šolje potrebne za večeru. Sve sam popio i znam samo da sam se probudio sljedećeg jutra. Pretpostavljam da me je ošamutio kako mu ne bih smetao.”
Priznao da dodiruje dječake od 14. godine
Neobično je što tokom 40 godina u kojima je promjenio bezbroj škola nikada nije otkriveno da je kao veoma mlad bio osuđen zbog pedofilije. Godine 1969, dok je radio kao pomoćni učitelj u Long Biču (Kalifornija), optužen je za “bludne i lascivne radnje” zato što je dodirivao polne organe sedmogodišnjih dečaka dok ih je učio da plivaju.
Priznao je krivicu, rekao je “zgađen” i da se osjeća “poniženo” zbog onoga što je uradio i priznao da dodiruje dječake od 14. godine.
Godine 1970 - imao je tada 20 godina - Vehi je oslobođen iz zatvora u kaliforniji, pošto je odslužio kaznu od tri meseca. Registrovan je kao seksualni prestupnik, što znači da je bio dužan da obavještava vlasti o svakoj promjeni adrese. Očigledno da to nije uradio, a vlasti ga nisu pratile.
Diplomirao je političke nauke na Državnoj univerzitetu Kalifornije, nakon čega je predavao u američkim školama u Iranu, Bejrutu, Madridu, Atini, Saudijskoj Arabiji. Oženio se i dobio dva sina.
Godine 1992. porodica se preselila u Indoneziju, gdje je Vehi predavao istoriju u Internacionalnoj školi u Džakarti (JIS).
U maju 1996. poveo je na ekskurziju grupu od 90 đaka uzrasta oko 14 godina: pet dana planinarenja, raftinga, penjanja uz stijene nedaleko od brane Datiluhur, u tropskoj oblasti 70 kilometara od Džakarte. Čim su stigli, Vehi je podijelio đake u grupe od po desetak djevojčica i dječaka. Insistirao je da spava u istom šatoru kao njegova grupa, iako su nastavnici imali zasebne šatore.Poslje ekskurzije, jedan nastavnik, koji je čuo dječake kako kažu da je “čudno” što moraju da spavaju s Vehijem, iznio je svoje sumnje Brusu Lejperu, direktoru srednje škole, i njegovom zamjeniku Džefu Smitu. Bila je to teška odluka. “Džin Vehi je imao visoku poziciju ne samo u JIS, već i u međunarodnim školskim krugovima”, kaže on. “Bojao sam se da će se moji postupci odraziti na posao i šanse za napredovanje u budućnosti.”
Na pitanje “Gardijana” da li se sjeća pritužbi zbog toga što je Vehi spavao zajedno s đacima u šatoru, Lejper je rekao da se toga ne sjeća, ali da je jednom prilikom razgovarao s njim pošto je saznao da je na jednoj ekskurziji proveo noć u sobi sa učenikom, navodno da bi ga “njegovao”.
“Dugo smo razgovarali i jasno sam mu stavio do znanja da to više ne smije da se desi i da je to opasno”, rekao je Lejper. “Nismo ni posumnjali da Bil nešto smjera, ali smo znali da to može da bude problem.”
Dok su bili u Indoneziji, bračni par Vehi je s djecom stanovao u Kantrivudsu, luksuznom naselju za strance na jugu Džakarte. Vehijevi su često pozivali prijatelje sinova da prespavaju kod njih, gdje su mogli da igraju bilijar i najnovije video-igre i gledaju najnovije filmove.
Jedan od tih dječaka, nazovimo ga Džon, pristao je da govori za “Gardijan” o onome što se dogodilo. Danas je odrastao čovjek. Jedne noći, kada je imao oko 14 godina, dok je s drugovima gledao film kod Vahijevih, osjetili su pospanost i zadrijemali. Džon se prvi probudio i sjeća se da je bio ošamućen. Primjetio je da na sebi ima tuđi šorts, a da njegov drug nosi njegov. Onda je njegov drug shvatio da na sebi nema donji veš.
“Tokom sljedećih nekoliko mjeseci povezali smo neobične incidente tokom prethodnih posjeta”, ispričao je Džon. “Sumnjali smo da nas Bil drogira.” Uprkos sumnjama, nisu se usudili da iznesu optužbe na njegov račun.
Jednom prilikom, Vehijevi su brinuli o Džonu dok su mu roditelji bili odsutni. Bil je predložio Džonu da se takmiče ko će pojesti više keksa. “Bio sam bespomoćan, jer sam znao šta radi, ali roditelji su mi bili daleko. Stavio sam keks u usta i osetio gorak ukus. Otišao sam u kupatilo i ugledao ostatke plave pilule na zubima. Izvadio sam deo, ali posle deset minuta sam se obeznanio i probudio sam se tek sledećeg dana.”
Saznavši šta se dogodilo, Džonova majka je razgovarala je s Džefom Smitom, koji je u međuvremenu postao direktor škole, ali je, kako je sam priznao, sve to djelovalo kao “bizarna priča” i bilo mu je teško da povjeruje da Vehi stavlja omamljujuća sredstva u keks, pogotovo što za to nije bilo materijalnih dokaza.
Ipak, smatrao je da je to “prilično problematična informacija” i sastao se s predsjednikom nastavničkog veća Najalom Nelsonom da se dogovore o sljedećim koracima.
Nelson, koji danas živi u Engleskoj, smatrao je da, bez čvrstih dokaza, ne može bogzna šta da učini. Danas, međutim, kaže da je “duboko skrhan i ljut zbog patnji i bola koje je Bil Vehi nanio mnogim dječacima i njihovim porodicama”.
“Imam osjećaj da sam negdje zakazao”, kaže danas Smit, koji je, kao i mnoge njegove bivše kolege, duboko potresen zbog ovog slučaja.
“Čini mi se da su mnogi znali šta se događa, a da ništa nisu preduzeli”, kaže žrtva Džon. Da je bilo koji od Vehijevih poslodavaca zatražio dokaz od FBI da Vehi nije bio krivično gonjen, saznao bi da je bio osuđen zbog pedofilije, potvrdio je FBI.
Želite li da znate da li je vaše dijete među žrtvama?
Nema dokaza da je Bilova supruga Džin znala o zločinima svog supruga, a istraga Metropolitenske policije u Londonu pokazala je da je djelovao sam. Nastavnici, roditelji i žrtve pitaju se, međutim, da li je, bez njenog znanja, zloupotrebljavao činjenicu da je bila direktor lanca internacionalnih škola kako bi prikrio svoje zločine.
“Ljudi nisu hteli da joj se zamjeraju, ne samo zato što je imala visok položaj, već i zbog njene harizme”, rekao je izvor iz JIS.
Detektivi Skotland jarda utvrdili su da su 53 dečaka (uzrasta 11-16 godina) iz Internacionalne škole “Sautbenk”, prikazana na digitalnim snimcima otkrivenim u Nikaragvi, bila bez svijesti. Policija je pozvala roditelje svih dječaka koji su išli na ekskurzije s Vehijem i postavila mučno pitanje: “Želite li da znate da li je vaše dijete među žrtvama?”
Roditeljima je rečeno da mogu da se sastanu s detektivom i socijalnim radnikom u svojoj kući, u policijskoj stanici ili u kancelariji socijalnog radnika. “Suprug je smatrao da naš sin ne treba da ide, polazeći od toga da je to put bez povratka i da nismo znali koliko je ozbiljno to što je fotografijama”, rekla je jedna majka. “Otišla sam sama i morala sam da donesem tešku odluku da li da podjelim sa suprugom i sinom ono što sam vidjela.
Mnogi su odlučili da ne žele da saznaju.
U leto 2013. Vehi je bio pred penzijom. Poslednji posao ga je čekao u Američkoj školi u Nikaragvi, gde je, pošto su, posle krađe kompjuterske opreme, otkriveni nejgovi zločini, oduzeo sebi život.
blic.rs
