Saopštenje Čirgića prenosimo bez redakcijskih intervencija:
Ako je vjerovati medijima, leksikograf Šerbo reče: „Rad na rječniku je jedan od najvećih, kapitalnih projekata od nacionalnog značaja i Akademija kao ozbiljna, državna institucija, sve primedbe smatra dobrodošlim“, pa dodade da „ni dva mjeseca pošto je rječnik izdat, i burnih reakcija dijela javnosti, Savjetu do danas nisu dostavljene primedbe“ i poruči da povlačenje Rječnika ne dolazi u obzir. Sad više nijesu krivi samo bosanski leksikografi, kako je to prije koji dan utvrdila njegova uvažena koleginica Glušica, no i albanski rječnici. Kako su krenuli akademici i leksikografi CANU svaljivanjem krivice na druge, neće biti nimalo čudno ako uskoro javno priznaju da je njihov leksikografski kapitalni projekat prepisivanje nemilice iz tuđih rječnika. Ipak, u to im priznanje nećemo povjerovati – makar ne u dijelu koji se odnosi na pogrešne i nedopustive definicije i skaredne primjere. Ali pitamo se i dalje otkud sad Šerbo govori o definicijama i tumačenjima kad je, nema ni neđelja dana, ustvrdio da suština Rječnika nije da tumači! Bilo kako bilo, Autorskome timu, kako leksikograf Šerbo reče, „ne pada na pamet da se izvinjava“.
Ovoga puta neću biti grub. Ne zbog toga što Autorski tim i CANU nijesu to zaslužili. Neću kvalifikovati ni njihovu konstataciju da im niko nije dostavio primjedbe jer u njihovu doživljaju stvarnosti nema mjesta za preko 30 dosad objavljenih tekstova koji su ukazali na nečuvena leksikografska rješenja CANU. Neću se više baviti ni onom Šerbovom odbranom da CANU nije anticrnogorska. Čuvajući svijetlu uspomenu na jednoga Šerba Rastodera, akademika DANU, kojega više nema otkad je platio taksu za canuizaciju, zamoliću ovoga novoga Šerba Rastodera, akademika CANU, da pročita jedno svoje saopštenje.
Tako je nekad govorio Šerbo:
„Otpor objedinjavanju naučnog potencijala u Crnoj Gori odraz je straha da bi Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) konačno mogla postati crnogorska. (...) Očigledna naklonost vlade prema CANU vidljiva kroz dodjelu milionske svote za realizaciju nekih projekata, potom kroz opredjeljivanje sredstava za gradnju nove zgrade, dio akademika ove institucije je shvatio kao ‘zasluženu privilegiju’ i veoma brzo zaboravio predhodni ‘doprinos’ te institucije državi Crnoj Gori koja joj nesebično dodjeljuje sredstva’.“ Komentarišući otpor spajanju akademija, akademik DANU Šerbo Rastoder je ne tako davno, u decembru 2011. godine, konstatovao da to nije izraz zabrinutosti za autonomnost jedne naučne institucije. „Već je očigledan izraz straha da bi ta institucija konačno mogla postati ‘crnogorska’ i da njeno lažno predstavljanje dalje ne bi bilo moguće da nije već pomenute podrške vlade“, a za članstvo CANU kaže da je najveći njegov dio „sve radio da ne bude države, samim tim ni posebnog budžeta i samim tim ni akademije koja želi biti državna. Taj nonsens je daleko ozbiljniji od svakog zakona i iza njega se kriju primjedbe na navodno neuobičajeno zalaganje za objedinjavanjem potencijala.“ Zalažući se za formiranje komisije koja bi provjerila ko može a ko ne može biti akademik, Rastoder je dodao: „Uvjeren sam da po ovom kriterijumu niti jedan član DANU ne bi ostao izvan akademije, kao što nijesam siguran ni da bi svi članovi CANU ostali akademici. (...) Tada se sigurno ne bi desilo da članovi akademije budu pojedinci koji nemaju knjige o Crnoj Gori ili imaju knjigu koja im je ujedno i doktorska disertacija. (...) Te je otuda povik sa intelektualnih visina kakav se tu i tamo čuje, prema navodno jednoj nevladinoj organizaciji kakva je DANU samo zamagljivanje suštine.“
Pola godine nakon toga dodao je: „Ovo vam govorim kao osoba koja je izabrana čak i u toj nelegitimnoj proceduri za člana CANU i kao osoba koja je još devedesetih godina mnogim mojim kolegama iz CANU rekla da nemam ništa protiv što radite to protiv države ali bi bilo krajnje moralno da se odreknete bar nadoknade koju primate od te iste države.“ Akademik Šerbo Rastoder odbio je prijem u CANU. To je čvrst dokaz da ovaj leksikograf Šerbo Rastoder nije onaj istoričar Rastoder.
Možda spava i doći će posle ovog sna
Onaj Šerbo kojega je cijenila civilizovana Crna Gora nije ovaj Šerbo kojega koristi CANU kao „dokaz“ da ta Akademija nije ono što jeste. Kad ovaj Šerbo pročita ovo što je onaj Šerbo rekao prije canuizacije, možda se probudi i džasne od visine takse koju je platio. I koju još plaća. Nema svrhe ovome Šerbu govoriti više o pogrešnoj metodologiji, o pogrešnim akcentima, o netačnim odrednicima, o iz stvarnosti pomjerenim istorijskim događajima i ličnostima, o nepoštovanju osnovnih načela nauke i etike i o mnogo čemu drugome. Ovaj Šerbo reče da te primjedbe timu kojemu pripada nijesu stizale. Onaj bi drugi Šerbo svima nama o tome umio reći ljepše od nas.
I za kraj još nešto. Sasvim je jasno da CANU neće odustati od Rječnika jer je on njeno viđenje i Crne Gore i događaja, naroda i ljudi koji su obilježili njenu istoriju, ali i njena vizija naše budućnosti. Iako svi znaju da ta CANU više ne može uticati na našu budućnost, ipak je skaredno prećutkivanje njezinih skarednosti od strane naših institucija koje baštine ustavne vrijednosti ovoga društva. CANU će nastaviti rad na Rječniku, više je nego jasno. Jedno mi je ipak ostalo nejasno – hoće li se jedna jedina osoba iz njezina Savjeta do koje držim odmalena u nastavku rada odreći posla koji mu je zadat ili će i i dalje dobrovoljno prihvatiti titulu vodonoše. Ne želim da vjerujem u ovo drugo.
