Piše: Adnan ČIRGIĆ
Glasnuo se evo i akademik Šerbo Rastoder. Nostrifikovala mu CANU diplomu akademika. Taksa za nostrifikaciju: odbrana CANU po svaku cijenu, bez obzira na argumente „napadača“. Zanio se Šerbo u svojoj novoj ulozi, pa počeo dijeliti i lekcije o naučnoj metodologiji. Baška što je ne tako davno bio u sudskom sporu za naučni plagijat! A ako je vjerovati Vijestima (23. decembar 2012), sud je donio presudu da je Rastoder plagirao jednoga svoga kolegu. Ali vala kad može Jevrem o moralu, može i Šerbo o nauci i manjinskim narodima. No da vidimo što kaže Šerbo o CANU i njezinu Rječniku. Krenimo redom, kratak je Šerbov tekst.
1. Na početku Š. R. kaže: „Ovo je Rječnik, a ne 'enciklopedija' ili 'leksikon'. Zašto je to važno? Pa zato, što suština rječnika nije da tumači, već da navodi primjere upotrebe leksike u narodnom i književnom govoru. Iz ovoga se izvodi zaključak o nesposobnosti političkih i intelektualnih elita da vode polemiku o suštinu, a ne proizvoljnim doživljajima i kvazinaučnim impresijama.“ To je cio prvi pasus, a boldovanje je naše, da naukovanje akademika Š. R. ne ostane neprimijećeno. Član Savjeta za izradu kapitalnoga projekta Rječnika najviše naučne ustanove kaže da suština rječnika nije da tumači no da navodi primjere! Nećemo pitati gdina akademika Š. R. što mu se Rječnik ne zove Primjernik, na to je kao član Savjeta sigurno mogao uticati. Ali ćemo ga podśetiti da je ovih dana upravo najviše riječi bilo o besprizornome odabiru primjera koji su se u njihovu Rječniku našli. Bilo je, istina, riječi i o tumačenju, iako Rastoder veli da tumačenje riječi nije posao za Rječnike, pa smo tako saznali mnoge nove istoriografske podatke o događajima širom Evrope. Jeftinom demagogijom, valjda stečenom u procesu nostrifikacije, akademik Rastoder vrijeđa zdrav razum crnogorskih građana! Uz to dodaje, da mu ne ode u štetu, kako političke i intelektualne elite nijesu sposobne da vode polemiku o suštini no se bave proizvoljnim doživljajima i kvazinaučnim impresijama. Još malo će i Šerbo početi da nam drži moralne lekcije po ugledu na bivšega mu predśednika Jevrema koji juče održa na sajtu CANU parastos Akademiji koju je osnovao. Je li naša kvazinaučna impresija ili objektivno nepočinstvo Akademije to što su u vašem Rječniku brižljivo probrani primjeri koji oživljavaju krvožedne duhove XIX vijeka? Je li grđe kad o poturicama piše jedan književnik, bio to Njegoš ili Kilibarda, ili kad tu riječ u XXI naučno, objektivno, akademijski i već kako oživljava CANU? Jesu li zbilja svi intelektualci i političari, osim onih iz CANU, nesposobni da prepoznaju suštinu? Akademiče Rastoder, to što tvrdite takođe je plagijat. Plagirali ste ozloglašene „naučnike“ koji su nam 90-ih godina minuloga vijeka slali takve i slične poruke! Što se tiče Vaše sintagme književni govor, nećemo je komentarisati jer ste je usvojili od jedne učene koleginice iz svoga tima, samo ćemo Vam reći da je anahrona taman koliko i odrednice o Albancima, muslimanima i Bošnjacima u Rječniku CANU.
2. Nostrifikovani akademik CANU demagoški u drugome pasusu nastavlja: „Ovo je prvi projekat jedne 'nacionalne' institucije u Crnoj Gori koji nije realizovan sredstvima države, niti intelektualnim resursima izvan matične institucije i države. Ovim projektom CANU je pokazala da je 'crnogorska naučna institucija' sa integritetom. To je osnovni motiv uzbune za one koji su šansu da opstanu vidjeli u tome da CANU 'vrate' tamo gdje je nekad bila gurnuta od strane ovog istog režima. Zato se desilo neoprostivo?“ Zbilja pošteno, mudro i naučno naukuje akademik Rastoder. Kako se vidi, on sluti da ćemo mi nestati ako se CANU ne vrne onđe đe ju je nekad režim bio gurnuo. Mi ne znamo đe je režim gurao CANU, to će akademik Rastoder kao nekadašnji režimski naučnik sigurno znati. Ali đe je CANU gurala Crnu Goru, đe je gura i danas svojim Rječnikom – to i neupućeni znaju. Umjesto da se pita akademik Rastoder kako se našao u tako biranome leksikografskome i akademijskome društvu đe je religija za koju smo mislili da joj i on barem kulturološki pripada izbačena iz kategorije religije, on tvrdi kako je CANU naučna ustanova s integritetom, pa još dodaje ono što smo boldovali – da ovo leksikografsko strašilo nije finansirano državnim sredstvima! No čijim, nostrifikovani akademiče?! Javnosti akademik želi podmetnuti da to što država nije finansirala projekat Rječnika znači da su ga oni radili od nekih s neba palih para. Povjerovaćemo im samo ako pokažu da svoje apanaže, honorare i ostale troškove za izlazak Rječnika iz štampe nijesu isplatili od novca koji im se redovno uplaćuje od ove države, od novca ovih građana, koji su tako akademski u njihovu Rječniku predstavljeni.
3. Bestidno govoreći o budžetskim Crnogorcima, akademik s taksom u sljedećem pasusu nastavlja: „Zamislite kakva drskost? Pored budžetskih 'Crnogoraca' jedna 'anticrnogorska' institucija pokazuje da je moguće realizovati projekte, a da pri tome, ne 'muzete' državu, kvazipatriotskom retorikom koja uhljebljuje neznanje i taštinu. Umjesto čestitki – logično salva napada. Od onih koji Rječnik nijesu ni vidjeli. Da su ga vidjeli, pročitali bi Predgovor, a tamo sve piše“, gotovo proplaka Š. R. nad gorkom sudbinom njihova naučnog podvižništva. Krenimo s kraja – akademik Rastoder zbilja se u CANU nostrifikovao. Koliko mu je do istine stalo, neka pokaže i ovaj podatak: upravo o tome Predgovoru (i Uputstvima za korišćenje Rječnika koja mu slijede) koji nijesam pročitao neka on pročita mojih 12 stranica teksta objavljenog u posljednjem broju časopisa Lingua Montenegrina, koji je ušao u prestižnu svjetsku bazu Web of Science. Tako će se vijest o Šerbovoj nostrifikaciji brzo pročuti i izvan Crne Gore. Istoričar koji se ne tako davno smatrao vrhunskim drsko proziva za drskost one koji citiraju njegov Rječnika, za koji on naučnički objektivno tvrdi da ga ni viđeli nijesmo, a kamoli čitali. O uhljebljenju govori čovjek koji je radi uhljebljenja pristao čak da bude i akademik CANU. Kako drugačije tumačiti njegove neistine o argumentima kritičara Rječnika i difamacije tih kritičara. CANU, veli Šerbo, radi Rječnik a ne muze državu. Ako leksikografski stručnjaci nijesu muzari države, kako tvrdi Šerbo, onda jesu njene krvopije sigurno.
4. Šerbova odbrana termina albanizacija na kraju trećega pasusa toliko je degutantna da je neću ni komentarisati. Toliko je o tome rečeno ovih dana, da mi ne pada na pamet da o tome Šerbu držim besplatni dodatni čas.
5. U posljednjem pasusu svoga novoga naukovanja akademik Š. R. veli: „Kad se 'polemika' oko rječnika izmjesti u ozbiljnu stručnu polemiku, tada će javnost profitirati od (ne)uspjelog kapitalnog projekta od nacionalnog i kulturnog značaja. Do tada ćemo se gušiti u jeftinoj politizaciji. (...) A ovo je tek prvi od 12 planiranih tomova. Treba se naoružati znanjem i strpljenjem i naravno spremnošću da se o svemu razgovara. Jer ne griješi samo onaj, ko ništa ne radi.“ Krenimo s kraja opet. Ako je ovaj projekat bez greške i ako mu greške izmišljaju režimski plaćenici, onda akademik Rastoder ništa nije radio. Ako je pak radio, onda smo dobili pogrešan projekat, pogotovo ako se zna da je u tome eventualnom radu imao pomoć svojih nestranačkih i apolitičnih koleginica Glušice i Bečanović. Neka mi akademik Rastoder oprosti ako sam iz njegova zaključka teksta izveo pogrešan logički zaključak.
I da zaključim. Kad god je riječ o problemima za koje se egzaktno može utvrditi da su (zlonamjerna i neznavena) greška, leksikografski tim CANU ima izgovor: ili je riječ o politikantstvu kritičara ili o štamparskoj grešci. Sad mi nije jasno jesam li plaćeni politikant ili je akademik Rastoder napravio štamparsku grešku kad je najavio 12 tomova Rječnika – budući da su do juče najavljivali još 4. Ili možda nije ni jedno ni drugo no činjenica da je znanje i sposobnost Akademijinih leksikografa koja je evo dva mjeseca isplivala na viđelo dala podstreka da prošire svoj rad. Možda će ipak onih sedam tomova viška koje nam akademik Rastoder najavi u Monitoru biti tomovi s ispravkama grešaka koje su se štamparski potkrale u planiranih pet tomova kapitalnog projekta za crnogorski jezik i kulturu uopšte.
Bilo bi besmisleno da nakon ovakvoga reagovanja nostrifikovanoga akademika Šerba Rastodera postavljam dalja pitanja u vezi s neviđenim rješenjima i greškama koje vrijeđaju civilizovani svijet. Ako smo se dosadašnjim ćutanjem akademika Rastodera pitali je li podnio zahtjev za razvod sa svjetonazorom kojem je dosad pripadao i naučnom istinom koju je nekad branio, ovaj njegov tekst doživljavamo kao ćagu o pravosnažnosti toga razvoda.
