Pismo prenosimo bez redakcijskih intervencija:
Poštovani gospodine Predsjedniče,
cijenimo da Vam je poznat status Crnogorske pravoslavne crkve.
Upravo smo proslavili odluku građana Crne Gore od 21. maja 2006. da naša zemlja obnovi državnu samostalnost. Referendumska odluka je, pored ostalog, spriječila da Crna Gora bude 27. izborna jedinica srpske države.
Nažalost i na našu zajedničku nesreću, naša crkva je još uvijek 22. eparhija srpske crkve.
Crnogorska država nije i ne može biti slobodna, niti je naš nacionalni i državni integritet potpun i zaokružen dok se ne riješi pitanje naše crkve u našoj zemlji. Uvjereni smo da Vi to znate i da ste toga svjesni.
S obzirom da se sprema Vaseljenski sabor, obraćamo Vam se zahtjevom da uputite pismo Vaseljenskom patrijarhu kojim biste zatražili da se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi potvrdi status koji je imala do 1918. godine, a koji je brutalno ukinut nelegalnim i nelegitimnim odlukama tadašnjih srpskih vlasti, kojima je naša crkva priključena crkvi druge zemlje.
Naš zahtjev, osim brojnih i apsolutno poznatih i potvrđenih dokumenata, koji se godinama i decenijama skrivaju od crnogorske javnosti, zasniva se i na činjenici da je crnogorska crkva ukinuta odlukom svjetovnih, dakle političkih vlasti druge države. Ministar vera (vjera) tadašnje vlade u Beogradu i regent Aleksandar su potpisnici te nekanonske i ništave odluke, obznanjene 1920. godine. Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.
Ovaj nelegalni dekret je kasnije samo formalizovan odlukom Svetog Arhijerejskog Sinoda Vaseljenske patrijaršije br. 2056, od 19. marta 1920. godine, u kojoj se kaže da su u granice ujedinjenog Kraljevstva SHS “ušle Avtokefalne Pravoslavne Crkve: Karlovačka i Crnogorska, kao i dvije dalmatinske eparhije: Zadarska i Bokokotorska”.
Ove i druge brojne neoborive činjenice su Vam poznate. One Vas obavezuju da, sa mjesta i državne funkcije koju obavljate, učinite sve što je u Vašoj moći da povratite status Crnogorske pravoslavne crkve.
Kao političar i državnik i, po definiciji i odgovornosti, predsjednik svih građana naše Crne Gore, imate obavezu najvišeg nivoa i značaja da čuvate, branite i promovišete prava i interese pravoslavnih Crnogoraca i njihove svete crnogorske crkve. Na to, da je sreće, ne bi trebalo podsjećati predsjednika naše države.
