Piše: Adnan ČIRGIĆ
Sedma je neđelja otkako crnogorska javnost prati naučne domete i civilizacijske odmete što ih je CANU u koricama svojega Rječnika darivala desetogodišnjici obnovljene crnogorske državnosti. CANU je konačno objavila zanimljivu knjigu, knjigu koja se čita i o kojoj se piše.
To je sigurno uzrokovalo da s ponosom u potonjem reagovanju na kritičare njezina Rječnika i njezina djelovanja istakne kako „Savjet za izradu Rječnika preuzima punu odgovornost za stručnu i naučnu utemeljenost projekta, kao i za sve eventualne nedorečenosti“. I ne samo to. S ponosom Savjet za izradu Rječnika ističe kako će umjesto odgovora na nenaučne i politizovane napade nastaviti „rad na projektu od najvećeg kulturnog i naučnog interesa za državu Crnu Goru“, ali ostaju „otvoreni za sve sugestije kulturalne, naučne i stručne prirode“.
Poštujući naučni dignitet i moralni kredibilitet te visoke ustanove, podśetićemo CANU da je zaboravila da odgovori na ove „sugestije kulturalne, naučne i stručne prirode“ za koje je ostala „otvorena“:
Koje su naučne reference (ne sumnjamo da je riječ o referencama kakve druge prirode) Tatjane Bečanović bile presudne da joj se povjeri mjesto predśednika Savjeta za izradu projekta koji je, kako kažu, od najvećeg kulturnog i naučnog interesa za državu Crnu Goru? Za čijim su se iskustvom poveli članovi Savjeta za izradu Rječnika CANU kad su, prema riječima R. Glušice, u svoj leksikografski tim – osim dva člana – uveli mlade profesore crnogorskoga jezika bez leksikografskog iskustva?
Koji su kulturalni, naučni i stručni razlozi uslovili uvođenje brojnih ekavskih primjera u Rječnik crnogorskoga jezika? Budući da je riječ o rječniku narodnoga i književnoga jezika, spada li ta ekavica u narodni ili književni jezik, ili možda u oba? Đe spadaju ekavski primjeri koji nijesu čak preuzeti ni iz jezika naših pisaca koji su pisali srpskim jezikom?
Koji su kulturalni, naučni i stručni razlozi uticali na to da se jezik naučnika koji je utemeljio savremenu jezikoslovnu montenegristiku, Vojislava P. Nikčevića, ne uvrsti u korpus za izradu Rječnika te koji su razlozi uticali na to da u korpus ne uđe bogata rječnička zbirka Milorada Takija Latkovića od preko 25000 riječi?
Za kojom su se literaturom ili gramatičkom školom poveli članovi Savjeta i Autorski tim za izradu Rječnika kad su sinonimno upotrebljavali fonem i glas te fonologiju jednačili s fonetikom i morfonologijom, a nastavak upotrebljavali kao sinonim za sufiks?
Kad će i đe Autorski tim i Savjet za izradu projekta od najvećeg kulturnog i naučnog interesa za državu Crnu Goru patentirati svoje otkriće o glagolima što nemaju infinitive i glagolima različitoga vida a istoga značenja? Ako takvi glagoli u crnogorskome jeziku postoje, onda se on krupno razlikuje ne samo od srpskoga, hrvatskoga i bosanskoga no predstavlja kuriozitet među slovenskim jezicima.
Kojom naučnom metodologijom su stručnjaci CANU došli do otkrića o „nastavcima -ski, -čki, -ćki, -ški“?
Kad će CANU patentirati svoje otkriće da jotacija utiče na akcenat riječi?
Koji su kulturalni, naučni i stručni razlozi presudili da CANU velikodušno drugome ustupi kompletnu crnogorsku književnojezičku baštinu do Petra I, odnosno da je amputira iz svojega korpusa za izradu Rječnika?
Kojim se kriterijumima vodio Autorski tim CANU kad je vršio selekciju građe na osnovu koje je došao do zaključka da su glagoli „arnautiti“ i „albanizovati“ sinonimi, da je Albanac islamske vjeroispovijesti „arnautska lukava poturica“ koja mnogo laže?
Koji su istorijski izvori poslužili CANU za naučne inovacije poput onih da je Aprilski rat vođen 1947. godine, da je Oktobarska revolucija bila 1918. godine, da novi vijek još uvijek traje, da je Zapadno Rimsko Carstvo palo 467. godine, da su Bajice doselile iz Gacka i tako dalje?
Koji su kulturološki, naučni i stručni razlozi uslovili da se riječ antifašista objašnjava primjerom „dokažu kako je Draža bio pravi antifašista“, izvučenim iz konteksta?
Kako se zove astronom za čijim se otkrićem povela CANU kad je u Rječniku utvrdila da je Mjesec planeta?
Koji su kulturološki, naučni i stručni razlozi naveli Autorski tim i Savjet za izradu Rječnika CANU da islam tretiraju izvan kategorije religije? Možda oni isti po kojima su muslimani sinonim za agarjane, bezbožnike i nevjernike?
Na čemu CANU temelji svoju tvrdnju da je njen Rječnik crnogorskoga narodnog i književnog jezika projekat „od najvećeg kulturnog i naučnog interesa za državu Crnu Goru“?
Eto četrnaest kulturoloških, naučnih i stručnih nedoumica za četrnaest članova Savjeta za izradu Rječnika CANU, a za takve nedoumice – kako juče u reagovanju viđesmo – CANU ostaje otvorena. Neka zluradi ne zamjere akademicima CANU što na te nedoumice i dosad nijesu odgovorili. Ovih dana su mnogo čitali, pa su se sigurno začitali i previđeli te nedoumice. A nije im ni čudo jer su sigurno bili zabrinuti nad sudbinom Crne Gore čiji multietnički sklad narušavaju agresivni politikanti citirajući njihov Rječnik. CANU će, nema sumnje, crnogorski hrabro, akademski hladno, naučnički objektivno i umjetnički prefinjeno odgovoriti na ova ponovljena pitanja na koja je zaboravila dati odgovor u svojim dosadašnjim akademskim reagovanjima. U međuvremenu stići će i nova pitanja, na čije ćemo odgovore strpljivo čekati dok leksikografski stručnjaci, sad već s leksikografskim iskustvom, budu pravili pauze u nastavku rada na „projektu od najvećeg kulturnog i naučnog interesa za državu Crnu Goru“.
Za sve to vrijeme filolozi s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, koje CANU akademski uporedi s uličarima, i dalje će pratiti rad na najznačajnijem leksikografskom poduhvatu u istoriji Crne Gore i o tome obavještavati crnogorsku javnost. Ako ništa drugo, makar da ispunimo svoj dug struci kojom se bavimo i državi u kojoj živimo; ali i da provjerimo mjeru bestiđa najviše naučne ustanove u Crnoj Gori i naših intelektualaca okupljenih u toj ustanovi, kojima ni oko nije zatreptalo pred anahronim tumačenjem crnogorske stvarnosti u njihovu Rječniku, pred omalovažavanjem čitavih društvenih skupina koje su svoju lojalnost državi Crnoj Gori (za razliku od CANU) dosad redovno i stameno potvrđivale. Umjesto da zahvale na tome što su im mlade kolege s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost uradile redakturu i napisale recenziju Rječnika, jer je redaktura (iako navedena kao trostruka) očito bila nikakva, dok recenzije, sudeći po impresumu, i nemaju, a i jedno i drugo spadaju u naučne i „leksikografske prakse koje su uobičajene“, iz CANU nam poručuju da neće snositi odgovornost za narušavanje sklada u crnogorskom multietničkom društvu. Nećemo se baviti razlozima koji su uslovili ćutnju akademika CANU za koje smo vjerovali da ne dijele stavove iskazane u Rječniku koji se ovih dana uveliko citira i tumači, nećemo se baviti ni razlozima za ćutnju Predśedništva CANU. Ali je gotovo nemoguće barem ne prokomentarisati ćutnju jednoga akademika CANU i člana Savjeta za izradu Rječnika u kojemu su muslimani prikazani tako kao da Crna Gora još uvijek vodi bitke za nacionalno oslobođenje od Osmanskoga Carstva, a Albanci kao narod koji je krenuo u kulturnu asimilaciju Crne Gore. Nemoralno je tumačiti Njegoša kao antiislamskoga pjesnika, a prećutkivati anticivilizacijske i antiislamske poruke zvanične publikacije najviše naučne ustanove u Državi. Još je nemoralnije kad u tim publikacijama i direktno učestvujete. Akademik Šerbo Rastoder svojom ćutnjom o skarednostima Rječnika u čiju je izradu uključen, kao i kasnijim relativizovanjem te skarednosti pozivom na medijaciju između argumentovane kritike i antihumanističkih konstrukcija CANU očigledno je podnio zahtjev za razvod sa svjetonazorom kojem je dosad pripadao i naučnom istinom koju je nekad branio. Srećan mu put u mutne vode kojima je zaplivao! Uskoro će biti raspisan i konkurs za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bila bi šteta da akademik Rastoder s akademikom Zoranom Lakićem, čiji je jezik znatno obogatio korpus Rječnika CANU u kome je akademik Rastoder bio i stručni konsultant za istoriju, ne preporuči taj Rječnik za tu najvišu našu državnu nagradu. Ako projekat „od najvećeg kulturnog i naučnog interesa za državu Crnu Goru“ ne zaslužuje tu nagradu, onda ne znam kome bi je drugome trebalo dati.
Na sve to Autorski tim Rječnika CANU bestidno u svome potonjem obraćanju poručuje: „Upozoravamo javnost, kao i i učesnike u kampanji, koja prerasta u hajku, da razmotre moguće posljedice svoga činjenja i štete koju nanose crnogorskom multietničkom društvu.“ Lakomisleni su vjerovali da će se CANU ograditi od svojih nepočinstava u Rječniku tako što će se izviniti uvrijeđenoj građanskoj javnosti i makar obećati da će svoj Rječnik povući iz opticaja dok se ne isprave greške. Ali da CANU tvrdo stoji iza svoga Rječnika i „preuzima punu odgovornost za stručnu i naučnu utemeljenost projekta“, jasno smo viđeli iz njezina potonjeg obraćanja. A to će valjda i naivne razuvjeriti od samoobmane da su greške u Rječniku CANU slučajne i da među utihnutim akademicima CANU ima i onih što drugačije misle.
Dok naše nacionalne ustanove, razni borci za ljudska i nacionalna prava, nevladine organizacije, udruženja građana i dobar dio intelektualaca tvrdijem snom spavaju, CANU snijeva neku novu Crnu Goru. Ovoj sadašnjoj spas je što je davno izišla iz novoga vijeka kojemu CANU još uvijek pripada. Gospodo akademici i leksikografski stručnjaci, do odgovora!
