Politika

DPS: Mitropoliju najmanje duhovnost interesuje

U Mitropoliji crnogorsko –primorskoj Srpske pravoslavne crkve bi trebalo, prije nego što uđu u bilo kakvu polemiku, da se osvrnu na svoj i „minuli rad“ svog prvog čovjeka, kroz koji su bezbroj puta dokazali svoj odnos i prema Crnoj Gori kao državi i prema čitavom evropskom civilizacijskom krugu, kome savremena Crna Gora pripada i teži kroz uspješne integracione procese.
DPS: Mitropoliju najmanje duhovnost interesuje
Portal AnalitikaIzvor

Osim toga, Mitropolija bi konačno mogla da se opredijeli da li je duhovna, parapolitička ili ekonomska organizacija, jer svojim djelovanjem i izjavama otvoreno pokazuje da je duhovnost najmanje interesuje. Samom reagovanju Mitropolije na intervju predsjednika Vlade Mila Đukanovića portalu „Politiko“ ne treba nikakav drugi odgovor do nekoliko citata njihovog poglavara Amfilohija, koji sasvim jasno govore o ukupnom odnosu SPC prema Crnoj Gori, Evropi i NATO:

“Đavo uvijek mijenja haljine i tikve. Onda je imao svoje tikve, i danas ima druge tikve. Onda su bile boljševičke i titoističke, a sad su briselske. Ja vam kažem da su to đavolje tikve i nauke”, 10.08.2015.

 “Sаdаšnjа Evropа je posunovrаćenа Evropа i ne služi nа čаst dijelu Crnogorаcа koji se u ime ljudskih prаvа, interesа i svegа drugogа, nаmjesto dа ostаnu vjerni svemu onome čemu je Crnа Gorа bilа vjernа vjekovimа, kаo puzаvci klаnjаju tаkvoj Evropi… NATO pakt je totalitarna militaristička organizacije, nije bilo gore organizacije te vrste otkad postoji svijet… Uzme ti obrаz, uzme ti dušu, uzme ti morаl, uzme ti zemlju, otruje ti vodu i još trebа dа mu kаžeš hvаlа ti, dа ti se klаnjаm. Ti si meni spаsitelj i izbаvitelj”, 25.10.2015.

"Nadamo se da će ova vlast ići ponovo nastaviti da ide onim putem kojim je išla do 2000. godine. Ako nije spremna da se promijeni, onda mislim da će Crnogorci morati da je promijeni. Ako ovako nastavi ona izdaje vitalne interese Crne Gore. I već je to učinila izdajom Kosova i Metohije, izdajom Rusije i svega pravoslavlja i ujedinjenjem sa vjekovnim neprijateljima Crne Gore protiv kojih se borio Sveti Petar Cetinjski. Nadamo da će se promijeniti, a ničija nije do zore gorjela”, 26. 12. 2015.

"Tako podukljanjena vlast Crne Gore učestvuje u Irodovskom progonu Bogomladenca sa Josifom i Marijom u Egipat, saglašavajući se sa nasiljem i progonom stotina hiljada Avramove djece iz Azije, braće Vitlejemskog Bogomladenca, sa njihovih vjekovnih ognjišta i podržavajući bratoubilaštvo u Svetom Kijevu u kome je iguman Stefan ”Božić slavio”, 05.01.2016.

“Težnju Vlade da Crna Gora postane članica alijanse Amfilohije je uporedio sa početkom Drugog svjetskog rata, navodeći da je to kao da su “ 1941. godine u Beogradu i Podgorici prihvatili Hitlerovu tiraniju”. Mogli su to da urade, možda tada ne bi došlo ono drugo zlo,  opako i otrovno - bezbožno komunističko sjeme bratoubilačko koje je posijano ovdje istom demonskom rukom. Osjećamo Evropu, a mi smo Evropa. Mi zagovaramo Evropu od Gibraltara do Vladivostoka. To je naša Evropa, ali ne neznabožačka i mnogobožačka, već Hristova Evropa”, 08.01.2016.

„Sad je, eto, crnogorstvo i crnogorska država jedini ideal… Kako da bude vječna, kad je gradiš na ničemu, na ništavilu, kad je gradiš bez Boga i protiv Boga, kad ne priznaješ Hrista Boga koji daruje život vječni i mravu i crvu i državi, i svakome stvorenju. O kakvoj vječnoj Crnoj Gori ti onda pričaš“, 30.04.2016.

Da ne znamo da je riječ o mitropolitu, iz ovih izjava bi se moglo zaključiti da pripadaju nekom ekstremnom desničarskom političaru.

Mitropolija u svom reagovanju ne krivotvori samo činjenice o današnjoj Crnoj Gori, već i istorijska fakta, navodeći da je obnova Pećke patrijaršije, odnosno, odluka o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve i njenom pripajanju SPC, “ plod jednoglasne odluke Svetog Sinoda Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.“ U ovoj tvrdnji jedino je tačno da je odluka bila jednoglasna, kao što je to i uobičajeno među političkim istomišljenicima.  Sve ostalo je netačno. Sveti Sinod nije donio odluku da se Crnogorska crkva pripoji Pećkoj patrijaršiji, već da se ujedini sa Pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srbiji, a zatim da kao njen dio postane dio jedinstvene SPC.  Sveti Sinod navodi da samo slijedi sudbinu crnogorske države, koja je kao dio Kraljevine Srbije postala dio nove države. Dakle, Crkva je samo slijedila jednu političku odluku, a zasigurno i političku instrukciju iz Beograda. I što je posebno važno: koji to član Ustava Svetog Sinoda za Knjaževinu Crnu Goru daje za pravo Svetom Sinodu da odlučuje o pripajanju ili ukidanju jedne autokefalne crkve? Na osnovu kojeg člana Ustava su donijeli takvu odluku? Da li odluka koja nije donijeta na osnovu najvišeg akta Svetog Sinoda, i koju članovi Sinoda nemaju pravo da donesu, može biti legitimna? U članu 15 Ustava Svetog Sinoda navodi se da se djelokrug Sinoda odnosi na “sva kanonička i evanđelska djela“, tako da je logično postaviti pitanje: da li prisajedinjenje jedne autokefalne crkve drugoj, pripada djelokrugu rada ove insitucije?

Navodi se u saopštenju i da je u Crnoj Gori decembra 1918. “opšte raspoloženje bilo za obnovu jedinstvene Patrijaršije“, te da je vladalo jednodušno raspoloženje sveštenstva. Ne znamo na osnovu čega su utvrdili postojanje opšteg raspoloženja, a pogotovo da je crnogorsko sveštenstvo jednodušno podržalo ovu odluku. O jednodušnom raspoloženju najbolje govori Božićni ustanak, koji je ubrzo uslijedio, i u kome su učestvovali i crnogorski sveštenici. O stavu crnogorske Vlade prema promjenama koje su izvršene u Crnoj Gori 1918. godine, najbolje govori tvrdnja iz Memoranduma od 5. marta 1919. Konferenciji mira u Parizu, u kome se kaže da crnogorski narod nije izveo bilo kakve promjene svojom voljim, već su promjene izvršene nasiljem srbijanskih trupa.

Mitropolija je svojim reagovanjem najbolje posvjedočila da je riječ o kontinuiranom djelovanju političke organizacije, a ne crkve. Svojim retrogradnim stavovima, još uvijek čvrsto utemeljenim u devedesetim godinama prošlog vijeka, Mitropolija pokušava da svoj uticaj iskoristi za usmjeravanje političkih procesa, a sada i da se na autentičan način uključi u predizbornu kampanju. Svim tim su samo potvrdili koliko je predsjednik Đukanović u pravu, navodi se u saopštenju Demokratske partije socijalista.

Portal Analitika