Ispostavilo se da svaki put kada "zagusti" ljudi se obraćaju osobi za koju vjeruju da je najsposobnija za rješavanje problema, kako u poslu, tako i u životu.
Tim istraživača sa Djuk univerziteta u američkoj državi Džordžija i Univerziteta Kolorado istraživali su na koji način kolege i nadređeni doživljavaju ekstremno kvalitetne radnike i kako se ti ljudi osjećaju u trenucima kada ih zaspu poslom sa svih strana. Došli su do zaključka da takvi radnici nisu oduševljeni takvom dinamikom posla.
Glavni problem leži u pokazivanju samokontrole. Ukoliko radnik pokaže visok nivo samokontrole, veća je vjerovatnoća da će mu na poslu biti dodjeljivano više radnih zadataka nego osobi koja u odnosu na njega pokazuje slabiju samokontrolu. Predrasude koje važe u ovom slučaju jesu da će osoba s višim nivoom samokontrole bolje uraditi posao.
Posebnim eksperimentom je dokazano da takvim radnicima ne samo da je dodjeljivana veća količina posla, već je začuđujuće koliko je uopšte zadataka potrebno da obave da bi posao u potpunosti završili.
Naučnici su se nakon toga koncentrisali na drugi aspekt istraživanja, a to je kako ovakvi ljudi funkcionišu u privatnom životu. Rezultati su pokazali da njihovi nadređeni uopšte nisu svjesni koliko to poteškoća predstavlja ovim ljudima i koliko su zapravo nesrećni što moraju da rade više posla od ostalih kolega.
Istraživanje su usmjerili i na parove i došli do zaključka da su ambiciozni ljudi vrlo nesrećni što ne provode više vremena kod kuće sa partnerom. Ustanovljeno je da se ljudi sa visokim nivoom samokontrole manje žale, ali to ne znači da nemaju zbog čega.
Iako ima smisla da se svi oslanjaju na kompetentne ljude, trebalo bi da poslodavci i kolege dobro razmisle o tome koliko posla je zapravo previše za jednu osobu i koliko stresa proživljavaju ljudi koji su preopterećeni poslom. U praksi, rješenje bi bilo dati takvim ljudima adekvatne nagrade koje bi im pokazale da se njihov rad zaista cijeni, piše Atlantik.
Blic.rs
