Ona smatra da svaka zemlja pri zavodu za transfuziju treba da ima banku potencijalnih donatora matičnih ćelija, dobijenih tipizacijom odraslih osoba od 18 do 50 godina, koja bi bila uključena u Svjetsku banku podataka.
Dr Basara, porijeklom Crmničanka, javnosti je poznata po uspješnom liječenju teško oboljelih pacijenata i jedan je od najvećih stručnjaka iz oblasti onkologije, hematologije i transplantacije matičnih ćelija u svijetu. U Njemačkoj ostvaruje nevjerovatan procenat izlječenja, čak 90 odsto hematoloških i onkoloških bolesnika uspješno su izliječeni.
POBJEDA: Pri pomenu Vašeg imena često se može čuti da se kod Vas ne umire i da u liječenju malignih bolesti unutrašnjih organa i krvi postižete izuzetne rezultate. U čemu je tajna uspjeha terapija koje sprovodite?
BASARA: Kod mene nema nikakvih tajni uspješnog liječenja. Prvi razgovor sa pacijentom, poslije uspostavljene dijagnoze, vrlo je važan. Do detalja mu objasnim prirodu bolesti i planirani tok liječenja. Primjenjujem najnovije protokole, medikamente i studije u završnoj fazi ispitivanja i to u uslovima i procesima sertifikovanim i akreditovanim od državnih organa Njemačke i EU. Oformila sam tim stručnjaka na koji mogu da se oslonim i u mom odsustvu. U periodu poslije liječenja u Flensburgu, kada se pacijent vrati kući, treba da se pridržava uputstava koje mu dam. Saradnja sa ljekarima iz zemlje odakle dolazi pacijent, isto je tako bitna za njegovo praćenje do definitivnog izlječenja.
POBJEDA: Koliko je važno da pacijent ima povjerenja u zajedničkoj borbi za izlječenje?
BASARA: Pacijent i doktor treba da vode otvoreni razgovor vezan za bolest kako bi kroz tok liječenja pacijent stekao povjerenje u svog ljekara. S druge strane, doktor znanjem i iskustvom treba da vlada situacijom, a u slučaju da je nesiguran ili nema dovoljno saznanja o nekoj bolesti, ne treba da se ustručava da se konsultuje sa svojim kolegama u svijetu. To je velika slabost naših ljekara. Ja i dan danas, kod nekih specifičnih bolesti, okrenem nekog od svojih kolega koji ima veće iskustvo u liječenju te bolesti, da se konsultujem sa njim o terapiji.
Ljekar treba pacijentu da dozvoli traženje takozvanog „second opinion“, mišljenje drugog stručnjaka, čak i da to preporuči, što je uobičajeno svuda u svijetu, samo ne kod nas. Time samo stiče još veće povjerenje kod pacijenta, a i sigurnost u sebe i potvrdu da je način liječenja koji hoće da primijeni ispravan.
POBJEDA: Koliko ste u prošloj godini imali pacijenata iz Crne Gore i kakve su Vaše prognoze za njihovo definitivno izlječenje? Kakva je saradnja sa crnogorskim Fondom za zdravstveno osiguranje?
BASARA: Prošle godine imala sam 20 teških pacijenata iz Grne Gore, od kojih je 10 Fond zdravstvenog osiguranja poslao na prvu transplantaciju matičnih ćelija. Svi su uspješno transplantirani i vraćeni kući na posttransplantacioni period.
Poslije dvije godine od prve transplantacije može da se kaže da su 95 odsto izliječeni, a nakon pet definitivno.
Rukovodstvo Fonda krajem 2014. učinilo je pravi korak za zdravlje naroda Crne Gore. Uvidjevši da transplantacije matičnih ćelija u zemljama regiona nijesu bile uspješne, kod mene je došla delegacija Fonda da se dogovorimo o uslovima za prijem crnogorskih pacijenata. I kao što se vidi, rezultat je tu. Svi transplantirani pacijenti dobro se osećaju, a koleginice sa hematologije preuzele su dalju brigu u posttransplantacionom periodu. Nedavno, na sastanku u Fondu, mi je rečeno, da od ove godine Ministarstvo zdravlja preuzima od Fonda za zdravstveno osiguranje slanje pacijenata u inostranstvo, tako da nije bilo riječi o nastavku izuzetno uspješne saradnje.
POBJEDA: Jedan ste od najvećih stručnjaka za transplantaciju matičnih ćelija u svijetu. Da li su matične ćelije zaista najmoćnije ćelije u organizmu čovjeka?
BASARA: Definitivno su najmoćnije i najpametnije. Stvaraju naša krvna zrnca i organe kao što su koža i jetra, ali to nije sve: matične ćelije su programirane da same sebe obnavljaju i upravo ta osobina ih čini tako posebnim. Taj dio matičnih ćelija živi i neko vrijeme poslije smrti. Cjelokupna funkcija matičnih ćelija je pod stalnom kontrolom sredine u kojoj se nalaze. Međutim, kada se genetski promijene i mutiraju dolazi do stvaranja leukemijskih i tumorskih matičnih ćelija, koje izmiču kontroli, jer razvijaju mehanizme na ćelijskom nivou za izbjegavanje kontrola. Zbog toga se neprestano dijele i razmnožavaju i potiskuju normalne ćelije, tako da normalno tkivo više ne može da funkcioniše.
(opširnije u Pobjedi)
