Polovinom 19. vijeka, beživotno tijelo jedne mlade žene izvađeno je iz Sene. Njeno tijelo je izloženo u gradskoj mrtvačnici u nadi da će se neko pojaviti da je identifikuje.
Izraz njenog lica je toliko zaintrigirao pataloga koji je u tom trenutku bio na dužnosti, pa je zamolio modelara da napravi gipsani kalup njenog lica. Djevojčina grimasa je bila spokojna sa blagim smeškom, što se gotovo nikad ne dešava u slučajevima davljanja. Većina tijela koja se izvuku iz reke su podbula i natečena, a izrazi lica grčeviti.
Nije prošlo mnogo vremena, a maska sa likom ove nepoznate devojke pojavila se u modelarskoj i lutkarskoj radionici "Lorenci" u Parizu, nazvana je jednostavno "Nepoznata žena iz Sene". Ova maska je ubrzo toliko postala popularna, da je njena prodaja uveliko nadmašila prodaju ostalih maski među kojima su se nalazili otisci lica poznatih i priznatih velikana kao što su Napoleon, Verlen, Igo, Robespjer.
Lik ove djevojke je postao inspiracija mnogim umjetnicima tog vremena, tako da su o njoj pisali Rilke, Nabokov, a u umjetničkim krugovima postala je poznata kao moderna Ofelija. Ove činjenice su joj pomogli da stekne popularnost posle smrti, ali događaj koji je uspio da njen lik sačuva u istoriji medicine jeste još jedan slučaj davljenja koji je imao srećniji kraj.
Norveški proizvođač igračaka spasao je 1955. godine svog sina nakon skorog davljenja kada mu je dao "poljubac života" i uspio na taj način da mu pročisti disajne puteve. Nekoliko godina kasnije došli su mu sa molbom da napravi pomagalo za vježbanje novonastale tehnike kardiopulmonalne reanimacije, kombinacije grudnih kompresija i „poljupca života“ koja može da spasi život pacijentu čije je srce stalo.
Želeći da napravi lice koje će izgledati manje strašno sjetio se maske koju je kao dete viđao na zidu u babinoj i djedovoj kući i odlučio da nju iskoristi za model lica. Bila je to maska "Nepoznata žena iz Sene".
Od tada, pa sve danas, lice ove žene, posredno je spasilo milione života i postalo najljubljenije lice u istoriji.
Izvor: blic.rs
