“Nema tu ni prevelike ekstaze i sreće, jer kancer je hronična bolest. To što sam uspjela jeste nevjerovatno, jeste veliki uspjeh, ljekari su vrištali od sreće, ali ja znam da borba još slijedi kako se bolest ne bi vratila, tako da odmora nema”, kaže Isidora.
Srećna je što je živa i cijeni svaki dan. Ne dozvoljava sebi više ni ekstremne tuge ni ekstremne radosti.
“Nema čarobnog lijeka, svaki kancer, svaki čovjek je drugačiji. Morala bi da se traži jedna idealna formula oficijelne terapije koja podrazumijeva hemioterapija, imunoterapija, biološke terapije i jedne dobre suplementacije aliternativne uz psihološku pomoć koja uvijek daje rezultate i to je trougao. Ako insistirate samo na jednom djelu uvijek dolazi do problema”, nastavlja Isidora.
Hrana igra ulogu u borbi sa kancerom prema njenom mišljenju ne bi se smjelo ići do krajnjih granica. Ona navodi da je u jednom periodu bila na potpuno sirovoj ishrani i u njenom slučaju je kacer napredovao u tom periodu života. Postoje brojna istraživanja koja ukazuju da je ne hrane meso i proteini kancer već šećer i takođe na listu glavnih izazivača kancera su salame, paštete i ostale slične namirnice, međutim prema Isidorinom mišljenju to su samo dodatni rizici, a glavni okidač je sušta svakodnevnica većine žena.
“Kad mi žene prilaze na ulici, koje imaju iste dijagnoze kao i ja, mi kad pričamo, niko nije pušio, pio, zdravo se hranio, ali imamo jednu zajedničku osobinu - sve smo doživjele velike tuge, velike stresove i ako mene pitate, to je glavni okidač za dobijanje raka, a oko toga niko ne radi kako bi se oslobodio stresa”, smatra ona.
“Ljudi odlaze iz ove dimenzije onda kad više ne mogu da izdrže psihološki.”
Izvor: superžena
