Jučerašnji gost prvog dana 11. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja i dobitnik priznanja Književni plamen, za Portal Analitika rado se prisjetio svog velikog prijatelja. Magris potcrtava da je upravo Eko bio jedan od najzaslužnijih za evropski uspjeh romana "Dunav", jer ga je preporučio mnogim stranim izdavačima i prevodiocima.
- Ispričaću vam jedan sasvim ličan doživljaj, i smiješan i ozbiljan. Godine 1984. bili smo zajedno u Bukureštu kao delegacija koju je još činio profesor Lorenco Renci sa Univerziteta u Padovi. Bio sam u tim krajevima istražujući za svoju knjigu "Dunav" i baš u to vrijeme Čaušesku je počeo da pravi svoje velelepno zdanje. Po cijelom Bukureštu nailazili smo na nevjerovatne scene, poput srušene jedne polovine crkve zbog buduće rezidencije - kazao je Magris, prisjećajući se učešća na skupu književnika i prevodilaca u glavnom gradu Rumunije.
Prvog dana konferencije susreli su se, uz predstavnicike tamošnjih vlasti i italijanske ambasade, sa brojnim značajnim ličnostima koji su bili željni vijesti iz Evrope s one strane "gvozdene zavjese". No, nije mogao ni da pretpostavi kako će izgledati drugi dan, kada je trebalo da razgovaraju sa kolegama, rumunskim književnicima.
- Naredno jutro u 9 sati po nas je stigao automobil ministarstva kulture. Rekli si nam da - iz organizacionih razloga - skup neće biti na istom mjestu. I tako smo stigli na to novo mjesto, još jedno divno zdanje sa velikom salom. U njoj smo se nalazili: Renci, Eko, ja, zatim dvije osobe koje su nam bile domaćini, i u publici još dvije osobe - za koje pretpostavljam da su bili policajci. Bila je to zaista komična scena: u velikoj sali na bini smo bili nas petorica, a u publici njih dvojica. Ali, to je istovremeno bila vrlo ozbiljna situacija, koja je ukazivala o čemu je tu riječ - dodao je Magris.
Prisjećajući se tih dana provedenih sa Ekom kao da ih stavlja na papir, gost sajma u Pogorici je dalje ispričao kako su se odlučili na mali izlet i posjetili obližnje mjesto.
- Na tamošnjoj pijaci naišli smo na tezge gdje su se prodavale slike, a među izloženim bila je jedna urađena na drvetu koja nam se dopala. I on i ja smo htjeli da je kupimo, pa smo odlučili da taj problem riješimo bacanjem novčića, "pismo/glava". Rekao je da ja bacim novčić, što sam uradio i - pobijedio. Eko mi nikada nije oprostio. Stalno mi je to spočitavao, govoreći da veoma dobro poznajem zakone mehanike i kretanja, i da sam novčiću dao precizan inicijalni udarac kako bi pao na moju stranu. Čak i kada mi je na Sajmu knjiga u Frankfurtu čestitao na nagradi za roman "Dunav", rekao je: "Još uvijek ti nijesam oprostio" - rekao je Magris za Portal Analitika.
Govoreći o svemu onome što čini njegov rad, on je istakao da "pisac govori onim što piše", te da je to njegov odgovor na svijet koji ga okružuje.
- Nekada se piše da bi se svorio red, nekada da bi se uništio. Piše se da bi se izrazio protest, da bi nešto ili nekoga odbranili, napali. Ja, prije svega, pišem zbog ljubavi, zbog nemogućnosti da zadržim one koje volitm. Pišem protiv smrti; pisanje je rat protiv smrti, protiv nestanka jednog vremena i ljudi. Ljubav jeste nešto najkontradiktornije i zato nam mnogo djela pokazuje koliko je teško voljeti. Ali, kada pišem o ljubavi, o ljudima i svemu što volim, govorim o tome u sadašnjem vremenu. Iako ih više nema, ja ih i dalje volim. Tako je, recimo, i sa Šekspirom: on je bio i još je veliki pjesnik. Ljubav nije odjeća da se iznosi. Literatura je tu i da nekoga vrati u život, jer pišući o onima kojih više nema, osjećam kao da su i dalje tu - otkriva on.
Za Magrisa literatura nema zadatak, jer nije definisana aktivnost već je, kao i svaka umjetnost, slobodna.
- Pisanje je divlja sloboda. Ali, ono nije alibi za oslobađanje pisca od dobrih djela. Mislim da je bolje nekome pomoći nego napisati remek-djelo - istakao je.
Autor koji se proslavio knjigama o različitostima koje Evropu čine jedinstvenom, smatra da je vrijeme da zajednica država tog kontinenta istinski postane - prostor gdje će vladati pravednost.
- Ali ono što se danas događa u njoj je tragično. Mi smo na početku Četvrtog svjetskog rata. Treći je već prošao - pobijedio je taj "Zapad"... Kada bih znao da odgovorim na pitanje problema izbjeglica, znao bih i da pomognem Evropi. Izbjeglice nijesu problem sukoba Istoka i Zapada. To nijesu ljudi imperijalističkih shvatanja iz davnih vremena, ali sam pesimista da će ti ljudi biti prihvaćeni. Sve razlike nestaće upravo onda kada prigrlimo i sebi slične i one koji dolaze iz drugih krajeva. Jedini problem koji ne možemo da prevaziđemo je taj što je broj ljudi koji dolazi u Evropu toliko veliki, da je nemoguće da ih sve primimo. Tragedija je i što ne postoji zajednički - evropski stav o tome, iako je riječ o zajedničkom - evropskom problemu, a ne samo problemu zemalja u koje izbjeglice prvo stižu. Zato je sve više nacionalizama, ali ne onih koje već znamo, već novih mikro-nacionalizama - pripadnosti jednom veoma malom prostoru - zaključuje Magris.
K.J.
