Pobjeda je toga dana u vanrednom broju obavijestila crnogorsku javnost: "Danas, 4. maja 1980. godine u Ljubljani, prestalo je da kuca veliko srce predsjednika naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsjednika Predsjedništva SFRJ, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - Josipa Broza Tita".
- Objavili smo i zajednički proglas CKSKJ i Predsjedništva SFRJ u kojem se između ostalog kaže: Teška i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, pionira i omladinca, djevojku i majku - navodi Jovan Stamatović u autorskom tekstu u Pobjedi.
I prođoše 36 godina... Istoričari su rekli - umro je čovjek koji je obilježio stoljeće. Obični ljudi - umro je najveći sin naših naroda i narodnosti. I bili su uvjereni u to. Pokazali su to najbolje oni redovi uplakanog naroda. Od Triglava do Vardara. I pjesma zavjetna "Druže Tito mi ti se kunemo". Naravno, bilo je i dosta onih koji nijesu ni suzu pustili...Međutim, i poslije 36 godina, Titovo vrijeme ima svoje poklonike...
- Sve u svemu, Tito je bio više od nacionalnog heroja. Zato se danas, 36 godina kasnije, valja sjetiti 4. maja 1980. godine. One sedmodnevne opštenarodne žalosti, sahrane u Beogradu kojoj su, kako piše Pobjeda iz tih dana, prisustvovale 208 delegacija iz 125 zemalja, 121 državna delegacija, 68 delegacija partija, četiri delegacije oslobodilačkih pokreta, devet delegacija međunarodnih organizacija, 38 šefova država, pet prinčeva, sedam potpredsjednika republika, šest šefova nacionalnih parlamenata, deset predsjednika vlada, tri potpredsjednika vlada, jedanaest ministara inostranih poslova, dvadeset članova vlada, dvadesetjedan državni funkcioner... I zaslužio je - zaključuje Stamatović.
Više pročitajte u današnjem broju Pobjede
Foto: 24sata.rs/Pobjeda
