Američka akademija pedijatara i Kanadsko društvo pedijatara navode da djeca do dvije godine ne bi trebalo uopšte da budu izložena tehnologiji. Djeci od tri do pet godina korištenje tehnologije treba ograničiti na sat vremena dnevno, a onima od šest do 18 na dva sata dnevno. Međutim, djeca i mladi koriste se tehnologijom 4-5 puta više od preporučenog, često s opasnim posljedicama. Naprave poput mobilnog telfon, tableta i elektronskih igrica drastično su povećale dostupnosti tehnologije djeci, osobito vrlo maloj.
Rouan ističe, pozivajući se na naučne izvore, da to "ubija" dječju kreativnost, ali ima mnogo gore posljedice.
Razvoj mozga: Do druge godine djetetov mozak se udvostručuje, a s brzim rastom nastavlja do 21. godine. Rani razvoj mozga definisan je spoljnim nadražajima, a prevelika izloženost tehnologiji povezana je s deficitom pažnje, kašnjenjem kognitivnog razvoja, težim učenjem, povećanom impulsivnošću i smanjenom sposobnošću samokontrole.
Kašnjenje u razvoju: Tehnologija koristi ograničene pokrete, što može da izazove kašnjenje u razvoju. Jedno od troje djece danas kreće u školu s kašnjenjem u razvoju, što negativno utiče na pismenost i akademska postignuća.
Epidemija gojaznosti: Televizija i videoigrice povezani s gojaznosti, pokazalo je više studija. Djeca koja u svojim sobama imaju elektronske naprave imaju 30 odsto više šanse za gojaznost.
Nedostatak sna: Čak 60 odsto roditelja ne nadzire djecu kada se služe tehnologijom, a 75 odsto djece ima napravice u svojim sobama. Tako i 75 odsto djece od devet i deset godina ne spava dovoljno u tolikoj mjeri da zbog toga nižu loše ocjene.
Sklonost mentalnim bolestima: Prekomjerno korištenje tehnologije smatra se jednim od uzroka nastanka dječje depresije, tjeskobe, poremećaja povezanosti, poremećaja pažnje, autizma, bipolarnog poremećaja, psihoza i, generalno, problematičnog ponašanja.
Agresija: Nasilni sadržaji mogu da uzrokuju agresiju kod djece. Današnjim medijima i tehnologiji i djeca su izložena fizičkom i seksualnom nasilju.
Digitalna demencija: Mediji u kojima se prizori mijenjanju velikom brzinom mogu da doprinesu poremećaju pažnje, te da naruše koncentraciju i pamćenje. Djeca ne mogu da se usredotoče, niti da uče.
Razvijanje zavisnosti: Što roditelji djeci dopuštaju više tehnologije, to se više od njih otuđuju. U nedostatku povezanosti s roditeljima, djeca mogu da postanu zavisna od tehnologe, što je slučaj s jednom od 11 djece u dobi od osam do 18 godina.
Zračenje: U maju 2011. Svjetska je zdravstvena organizacija klasifikovala je mobilne telefone i ostale bežične napravice u kategoriju rizika 2B (moguće kancerogeni) zbog zračenja koje emituju. Važno je znati da su i djeca podložnija uticajima zračenja, jer se njihov mozak i imunološki sistem tek razvijaju.
Neodrživost: Način na koji djecu odgajamo i obrazujemo pomoću tehnologije nije održiv. Djeca su naša budućnosti, ali nema budućnosti za djecu koja pretjeruju s tehnologijom, zaključuje Rouan.
Izvor i foto: Index.hr/V.Š./Shutterstock
