Piše: Rajko CEROVIĆ
Zaboga, riječ je o dva bratska naroda koji navodno izgiboše od čežnje za vječitim zagrljajem!? Nije stvar samo u objelodanjivanju tog svetog cilja, nego mi smijeh navire do suza na pomisao da prvaci pomenutih partija misle da su ovim zahtjevom nekoga iznenadili. Kao da su do sada tobože uspijevali da zabašure sličnu namjeru. Nikad nijesu ni imali drugog političkog programa osim visoko transparentne mržnje na Crnogorce i državu Crnu Goru.
No, nije me samo zbog toga spopao smijeh. Sjetio sam se, povodom bombastične najave o ujedinjenju pomenutih subjekata, sudbine njihovih političkih prethodnika koji su se svojevremeno vruće zalagali za prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, i to prije, u toku i poslije završenog Prvog svjetskog rata. O tome sam pisao u knjizi Crnogorski stereotipi pa ću nekolika pasusa iz knjige citirati. Po obavljenom poslu crnogorski prisajedinitelji u Srbiji nijesu ništa predstavljali. Odbačeni su kao prljava krpa.
Tek tada su se Sekule Drljević i još neki duboko razočarani ujedinitelji sjetili da Srbi i Crnogorci ne pripadaju istom narodu, da im je njihova siromašna dotadašnja država Crna Gora obezbjeđivala visoki ugled i ponos među mnogo bogatijim državama i narodima. Ujeli su se za jezik, ali je bilo kasno. Tako je Andrija Radović, nekadašnji predsjednik crnogorske vlade, glavni protivnik kralja Nikole i osnivač organizacije koja se za interese Srbije bavila moralnom diskreditacijom dinastije Petrović, dospio samo do viceguvernera Narodne banke, a držao je da će mu podići spomenik, kako sam ranije napisao, na sred Terazija.
Kad je Marko Daković, kao poslanik u Parlamentu 1919. godine tražio da se odobre sredstva za stipendije, odnosno školovanje dijela siromašne crnogorske đece, replicirao mu je poslanik iz Srbije riječima: Treba obezbijediti sredstva za naše, podrazumijevajući Srbe.
Daković je ljutito dodao da kad smo se ujedinili nema više naše i vaše. Ipak je odmah dao ostavku, prešao u advokaturu i nikad se više nije bavio politikom. Janko Spasojević, direktni izvršilac Pašićevih ideja, plaćenik ,,crnogorskog otseka“ pri srpskom Ministarstvu inostranih dela dospio je jednom do velikog župana u Čačku. Od sedamstojednog ministra u karađorđevićevskoj Jugoslaviji samo su trojica bili iz Crne Gore i to sa mandatom od po nekoliko mjeseci, najviše do jedne godine. Da vidimo kako se nova država pod vlašću Karađorđevića odnosila prema oficirima ujedinjenjem razoružane crnogorske vojske? Svi crnogorski generali osim Janka Vukotića i Mitra Martinovića odmah su degradirani. Kao pristalica ujedinjenja Janko Vukotić je nagrađen nevažnim položajem u nekakvoj Drugoj vojnoj oblasti. Tek je skoro pred smrt postavljen tobože za komandanta Treće vojne oblasti i to od 1. novembra 1926. do 26. januara 1927. godine. Umro je 4. februara iste godine. Mitar Martinović nije ni toliko dobio. Kad je položio zakletvu novoj vlasti juna 1919. godine dodijeljen je Prvoj armiji čiji je komandant imao obavezu da ga rasporedi.
Martinović je čitavu godinu čekao raspored i kad mu je takvo ponižavanje dosadilo zatražio je da bude penzionisan. Odmah mu je udovoljeno. Tako se Srbija odnosila prema armiji svoga bratskog saveznika koji je za nju prolivao krv ne samo na Mojkovcu nego i za čitave dvije i po ratne godine. Poslije ovih tmurnih podataka opet me spopada smijeh na pomisao što bi sadašnji čelnici DF mogli da rade u toj zajedničkoj državi. Može li neko od njih da bude predsjednik SANU, jer tamo nema mjesta za CANU? Možda da pomogne profesor Branko Radulović i ako ne pripada dijelu Demokratskog fronta koji crkava za Srbijom. Ali jok! Nepouzdan je. Bio je nekad član Liberalnog saveza.
Drugih osoba sa visokim naučnim zvanjem, koliko se sjećam, čitav DF nema. Uostalom, tamo bi bilo i ministarstvo za anticrnogorstvo. Tu bi već bio grabuč od više kandidata, ali bi sigurno tako atraktivno mjesto zgrabio Crnogorac, to jest Srbin iz Crne Gore. Tu bi ih bez dileme pustili. Ako biše naši ujedinitelji nastavili grdnje NATO alijanse, kazali bi im smanjite doživljaj, jer mi protiv NATO govorimo samo kobajagi.
U svakom slučaju dobrodošli ujedinitelji! S vama je vazda zabavnije jer umijete udarati glavom o zid. Posebno ako ste uvjereni da će od toga boljeti glava samo Crnogorce.
Pobjeda
