- Zadovoljstvo mi je što mogu da otvorim jubilarni Međunarodni muzički festival A tempo. Osim što je stasavao kao središnje mjesto prožimanja muzičkog potencijala naše države, utemeljen i stalno prisutan u muzičkoj stvaranosti Crne Gore, istoriju A tempa obilježila su premijerna izvođenja mnogih značajnih djela, nastupima brojnih crnogorskih i muzičara iz inostranstva. Prisjetimo se večeras svih koraka u netipičnom formiranju muzičkog života Crne Gore, kroz sjećanje na sve one vrijedne stvaraoce naše scene, ali i jak podstrek darovitim generacijama mladih - istakao je on, te potcrtao citirajući Eliota da se "tradicija ne nasljeđuje, već stiče".
- Petnaest godina A tempa svjedočanstvo je tradicije koja se gradi, a deseta godišnjica Muzičkog centra snažan je temelj sigurnog razvoja crnogorske muzičke scene. Konačno, u završnici festivala Deveta Betovenova simfonija u izvođenju Crnogorskog simfonijskog orkestra i združenog horskog ansambla najbolja je potvrda uspješnog rada i velike posvećenosti - zaključio je on, te je "u ime ljepote i umijeća spajanja evropske muzičke baštine i crnogorskog muzičkog stvaralaštva" zvanično otvorio XV A tempo.
Prvi koncert festivala pokazao je vrhunske domete Crnogorskog simfonijskog orkestra, kako u pratnji ruskog pijaniste Filipa Kopačevskog u Koncertu za klavir i orkestar br. 2 Sergeja Rahmanjinova, tako i u Slikama s izložbe Modesta Musorgskog. Tako je otvaranje XV A tempa na pravi način reflektovalo domete najvećeg crnogorskog orkestra, te pokazalo da je aktuelna sezona - iako uz rijetko prisustvo kamera, jer ni sinoć ih nije bilo - vjerovatno najbolja od njegovog osnivanja. Kako je direktor MCCG Mirković uvijek isticao, to je svakako prvi cilj ovog mladog orkestra, ali je značajniji napredak postao vidljiviji tek sada.
O dobroj saradnji kako unutar CSO, tako i između orkestra i gostiju - solista, svjedoče i riječi Filipa Kopačevskog, koji je prepun izuzetnih utisaka o "prelijepoj Crnoj Gori i njenoj prirodi" nakon prvog boravka u našoj zemlji.- Orkestar je zaista odličan: dobra je komunikacija sa dirigentom i unutar samog orkestra. A kada svirate sa orkestrom, najvažnija je upravo ta komunikacija. Zato mi je bilo veliko zadovoljstvo da sviram u Podgorici, da ovdje boravim. Nadam se i da ću ponovo ovdje svirati, sa ovim odličnim dirigentom i orkestrom - istakao je mladi ruski pijanista.
On dodaje kako je publika, koja je njegovu vrhunsku tehniku u izvođenju djela Rahmanjinova nagradila dugim aplauzom, u CNP-u bila fantastična.
- Želim da zahvalim na toploj dobrodošlici koju su mi pružili. Zaista je ovo nevjerovatan doživljaj i ujedno pravi razlog zbog čega smo na sceni. Sviramo zbog publike i ona je glavna, jer treba da preuzme emocije iz muzike koju izvodimo.
Kopačevski nastupa pod okriljem Moskovske filharmonije, koja je najveća državna agencija za izvođače. Za izazove s kojima se sreće kao jedan od vrhunskih izvođača u Rusiji, kaže da su redovan dio njegovog dugogodišnjeg angažmana.
- Za sve muzičare, naročito za nas mlade, najvažnije je da imaju priliku da sviraju. Jer muzičar bez scene je kao pilot bez neba. Zato sam uvijek zahvalan Moskovskoj filharmoniji jer mi daju priliku da imam puno koncerata u Rusiji - kazao je naš sagovornik, te dodao da su je nastupe van Rusije zadužena agencija iz Italije.
Treće veče XV A tempa obilježiće nastup Baleta Albanskog narodnog pozorišta iz Tirane, koji će izvesti dvije koreografije na Velikoj sceni CNP-a od 20 časova.Na programu su baleti Svadba Igora Stravinskog i La stravaganza Antonija Vivaldija, čije koreografije potpisuje jedan od najpriznatijih autra današnjice Angelin Preljocaj.
Prvi Baletski ansambl u Albaniji formiran je 1950. godine, zajedno sa Albanskom filharmonijom, a priključio se Albanskom nacionalnom teatru Opere 1953. godine. Neki od njegovih članova su se usavršavali u Moskvi, a nakon završenih studija većina se vratila u Albaniju, gdje su postali promoteri baletske umjetnosti i zaslužni su za utemeljenju baletske scene u Albaniji. Poslednje dvije godine ansambl je imao priliku da sarađuje sa poznatim koreografima kao što su: Preljocaj, Jurij Vamoš i Danijel Kardozo.
Angelin Preljocaj rođen je u okolini Pariza 1956. godine i sin je albanskih emigranata. U rodnom gradu počeo je da uči klasičan balet, a zatim i savremenu igru kod Karin Vihner. U Njujork odlazi 1980, kako bi nastavio da se usavršava kod Zine Romet i Mersija Kaningema, a nakon toga završava studije u Francuskoj. Kao igrač, priključuje se grupi Dominik Bažue, a sopstvenu trupu sa kojom niže uspjehe kao koreograf i izvođač pokrenuo je 1984. godine. Dobitnik je značajna priznanja: Velike nagrade za umjetničku igru francuskog Ministarstva kulture (1992), Benoa za predstavu "Park" (1995), Besi za predstavu "Blagovijesti" (1997), Muzički pobjednik za predstavu "Romeo i Julija" (1997) i Kristalni globus za "Snežanu" (2009). Preljocaj je i dobitnik ordena Reda umjetnosti i književnosti i Reda zaslužnih, i vitez Legije časti. Od 2006. njegov ansambl Balet "Preljocaj", sa 26 stalnih igrača, posjeduje svoj dom - Crni paviljon u Eks-an-Provansu.
K.J.
Foto: MCCG/Duško Miljanić
