Ona je na FPN-u u Podgorici predavala od 2006. do 2015. godine na studijskom program Novinarstvo.
Vilović je, komentarišući navode o mogućem transformirsanju studijskog programa Novinarstvo u program komunikologije, navela da ona ne zna šta se podrazumijeva pod pojmom “komunikologija”.
Ona smatra da je to širi pojam od novinarstva.
„Rekla bih da je onda bolje koristiti izraz komunikacijske nauke, jer je takvih studija puno u svijetu. A za “komunikologiju” nijesam baš sigurna“, kazala je Vilović agenciji MINA.
Ona je ukazala da, prema ishodima učenja mora biti jasno što se očekuje od studenta kad završi studij.
„Nema potrebe juriti glavom bez obzira, a ne razmotriti sve moguće posljedice tako naglog ukidanja studija“, poručila je Vilović.
Ona je rekla da je nužno vidjeti šta traži tržište rada i kakve su potrebe i kojim profilima obrazovanih ljudi.
Vilović je objasnila da se tek tada može reći da se obavio dobar i odgovoran posao.
"Ali, samo puko ukidanje i dokidanje i uvođenje nečega sasvim novog bez prethodne ekspertize nije dobro“, poručila je ona.
Vilović je ocijenila da i na studiju Novinarstvo na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Zagrebu i studija Novinarstva FPN-a Univerziteta u Podgorici postoji problem s manjkom kadra.
Ona smatra da je situacija na FPN-u sada neuporedivo bolja u odnosu na dvije ili tri godine ranije.
Vilović je ukazala da su oba studija odrasla u krilu FPN-a i ocijenila da je to dobro, jer se šire znanja iz politologije koja su potrebna studentima novinarstva.
„Ali to ponekad stavlja studij novinarstvo u drugi plan“, smatra Vilović.
Ona je pojasnila da se oba studija moraju prilagođavati zahtjevima vremena, ali, kako je ocijenila Vilović, obrazovanje za novinare je potrebnije nego ikada.
„I kod nas na studiju u Zagrebu traju rasprave o uklapanju medijskih studija, strateškog komuniciranja, medijske kulture u postojeći kurikulum studija novinarstva. To trebamo napraviti, ali nikako ne kanimo ukidati studij novinarstva“, poručila je Vilović.
Ona je kazala da se FPN, u vrijeme kada je ona predavala na toj univerzitetskoj jedinici, funkcionisao kao prilično otvorena i slobodna univerzitetska institucija.
„Barem sam je ja tako doživjela“, kazala je ona.
Vilović je podsjetila da je dekan FPN-a tada bio Srđan Darmanović.
Prema njenim riječima, puno su razgovarali i neke stvari mijenjali u hodu.
Vilović je navela da je u početku bilo malo strah od jezika i hoće li je student razumjeti i prihvatiti.
Kako je kazala, sve je bilo i više od onoga što je očekivala.
Vilović je navela da to vrijeme pamti kao lijepo razdoblje u životu.
„Ne znam šta bih izdvojila kao neku poteškoću“, istakla je ona.
Na pitanje da li je došlo do nekih promjena u radu Fakulteta tokom njenog rada na FPN-a, ona je rekla da su se vremena mijenjala i, kako je dodala, mijenjala se uprava.
„U trenutku kad su nastupile razmirice unutar Fakultetskog vijeća osjetila sam kao da polako posustaje entuzijazam s kojim smo ušli na početku“, navela je Vilović.
Ona je objasnila da je to nikada nije opterećivalo kao gostujećg nastavnika, a najvažnije je bilo da se uradi maksimalno korektno u nastavi sve što je bilo predviđeno.
„Uprkos tom dobrom osjećaju u radu sa studentima, jasno je da se atmosfera na Fakultetu mijenjala. Možda smo trebali malo više razgovarati, ali kad dođete mjesečno kratko onda valjda ni nije bilo vremena za razmjenu iskustava - bilo dobrih, bilo loših“, rekla je Vilović.
Vilović je ukazala da nigdje u naučnim institucijama u regionu nije optimalno.
„Potpuno razumijem gdje živimo. I kako živimo. Nezavisno od toga, je li to Hrvatska ili Crna Gora. Najteže mi je bilo što na fakultetu nije bilo više ljudi iz praktičnog novinarstva Crne Gore koji su mogli još više doprinijeti u izgradnji studenata i same struke. Jedna takva sinergija (nauke i prakse) možda bi doprinijela kvalitetnijem studiju“, ocijenila je ona.
Vilović je, upitana da prokomentariše profesorski kadar na FPN-u, kazala da ga ne bi mogla procjenjivati, jer je, kako je navela, prilično izvan svega i ne zna ko sada predaje na studiju novinarstva.
Ona je objasnila da je posao univerzitetskog nastavnika da neprestano ulaže u vlastiti razvoj, ali i da s puno entuzijazma pristupa studentima.
Vilović je ukazala da nastavnik na Univerzitetu ne odgaja studente, ali oni jako dobro znaju i prepoznaju s koliko žara ih profesor edukuje i pokazuje da je upoznat sa poslednjim trendovima.
„Studente ne možete prevariti. Ni u Zagrebu ni u Podgorici“, zaključila je Vilović.
