Ona je danas, nakon šetnje koju je UMHCG organizovalo u Ulici Slobode povodom Svjetskog dana osoba sa Daunovim sindromom 21. marta, kazala da veliki broj djece sa Daunovim sindromom ne ide u školu, u dnevnim je centrima ili nije uključen u društvo.
„Mislim da je to prvi korak, da se stvore uslovi da se djeca uključe od najranijeg perioda u vrtićima i u školama da se stvore uslovi za ne samo obrazovanje nego socijalizaciju kroz obrazovanje, kao i da se stvaraju uslovi za zapošljavanje i samostalan život“, rekla je Vujačić u izjavi za PR Centar.
U zemljama regiona i Evrope, kako je navela, postoje primjeri u kojima su osobe sa Daunovim sindromom same sebi poslodavci.
„U Astriji, na primjer, imamo restoran koji drže osobe sa Daunovim sindromom“, dodala je Vujačić.
Ona je poručila roditeljima i porodicama koje imaju djecu sa Daunovim sindromom da ih prihvate na najbolji mogući način, "kao i bilo koje drugo svoje dijete".
„Pored toga bih poručila generalno društvu da mnogo više prihvata osobe sa Daunovim sindromom, da ne zazire od osoba sa Daunovim sindromom, za sve informacije koje žele da saznaju uvijek mogu dobiti na pravi način i iz prve ruke“, kazala je Vujačić.
Vujačić je istakla da očekuje da se kroz prihvatanje osoba sa Daunovim sindromom razbijaju predrasude, koje se, kako je navela, često čuju.
„Te predrasude se odnose na to da su osobe sa Daunovim sindromo ograničenih intelektualnih kapaciteta, da ne mogu samostalno da žive, iako nam primjeri u velikom broju slučajeva pokazuju suprotno, ukoliko se pruži adekvatna podrška u pravim trenucima“, rekla je ona.
Marija Gazivoda, koja ima sestru sa Daunovim sindromom, kazala je da je privilegija imati sestru ili brata sa Daunovim sindromom iz razloga što, kako je navela, oni pružaju veliku količinu ljubavi, energije i „uvijek su tu za vas“.
„U poslednje vrijeme mislim da društvo mnogo bolje prihvata osobe sa Daunovim sindromom nego prije, jer takvo je vrijeme da se rađa više djece sa posebnim potrebama nego ranije“, smatra Gazivoda.
Majka djevojčice sa Daunovim sindromom, Biljana Bojović, kazala je da je nakon porođaja saznala da joj dijete ima taj sindrom.
„Taj sindrom prate itekako zdravstvene tegobe koje je ona imala i ima dan danas, do svoje treće godine. Pokušavamo da je prilagodimo današnjem svijetu i da je uključimo u društvo“, navela je ona.
Bojović je istakla da su ih društvo, prijatelji i rodbina jako dobro prihvatili.
„U budućnosti se nadam da će Sunčica da bude dobro, da će se uključiti u ovo društvo i da će je podržati ovaj grad i okolina“, navela je ona.
Učesnici šetnje su nosili rasparene čarape i transparent na kojem je pisalo „Da bismo promijenili njihove živote potrebno je da promijenimo naš stav“, „Broj hromozoma nije bitan za druženje“, „Imam DS ali on nema mene“.
Tekst i foto: prcentar.me
