Predstavnik Udruženja raftera Crne Gore, Veljko Vujanović, kazao je agenciji Mina-business da se još ne zna da li će se moći udovoljiti zahtjevima turista, koji su se u velikom broju najavili za sve popularniji proljećni rafting.
“Predlog izmjena i dopuna Zakona o raftingu, koji između ostalog sadrži izmjenu da se rafting može obavljati tokom čitave godine, Vlada je usvojila u septembru prošle godine. Međutim, taj predlog do danas nije dospio na skupštinsko zasjedanje”, rekao je Vujanović.
Skupštinskim usvajanjem predloženih izmjena i dopuna, kako je naveo, rafteri očekuju da će se rafting moći obavljati tokom čitave godine, kao i da će druge rijeke, osim Tare, biti uvrštene u rijeke za rafting.
“Ukoliko do toga ne dođe, ne ostaje nam ništa drugo već da goste i prihode prepustimo kolegama u Bosni i Hercegovini (BiH), pošto kod njih ne postoje ograničenja kao kod nas da sezona raftinga počinje 15. aprila, a završava 1. oktobra”, poručio je Vujanović.
On je kazao da su tim ograničenjem veoma pogođeni organizatori raftinga iz područja opština Kolašin i Mojkovac, jer one u proljećnim mjesecima imaju najpogodniji vodostaj.
Vujanović je saopštio da će cijene usluga jednodnevnog raftinga uglavnom ostati nepromjenjene.
“One iznose u prosjeku 35 eura sa ručkom. Međutim, veliku opasnost u povećanju cijena predstavljaju sve veći apetiti lokalne uprave u Plužinama, koja namjerava da uvede takse za Regionali park Piva. Organizatori raftinga se protive takvim predlozima, jer bi to moglo dovesti do još većeg odliva prihoda i odlaska gostiju u susjednu BiH”, rekao je Vujanović.
On je saopštio da predstavnici Regionalnog parka Piva nikada nijesu uputili zvančan poziv Udruženju Raftera Crne Gore za saradnju.
Prema riječima Vujanovića, standardi u pružanju usluga raftinga su u porastu, zahvaljujući konkurenciji u pružanju usluga.
“To se prije svega odnosi na upotrebu zaštitne opreme za rafting, kao što su kaciga i pojas za spsavanje, što je rezultiralo i manjim brojem nesreća na raftingu. Sve više postaju popularne i druge aktivnosi na vodi, kao što su kajak, kanu i hidrospid, što podstiče goste da se duže zadržavaju i da taj prostor u području Tare ne bude popularan samo za jednodnevni izlet”, objasnio je Vujanović.
On je naveo da je Zakon o raftingu, koji čeka na izmjene, imao niz barijera koje su spriječavale raftere da dođu do odobrenja.
“Od 2011. godine, kada je zakon stupio na snagu, nijedan rafter nije obučen, jer zakonom predviđene obrazovne ustanove nijesu obučile nijednog kandidata. Takođe, nijesu dovršeni ni skraćeni postupci polaganja ispita u organizaciji Ispitnog centra za raftere sa iskustvom”, rekao je Vujanović.
On je dodao da rafteri, ipak, nijesu "spavali" svih ovih godina, već je većina stekla međunarodne licence, kako bi zadovoljili zahtjeve turista i savladali potrebna znanja i vještine u skladu sa međunarodnim standardima.
“Izmjenama i dopunama Zakona o raftingu, licence Internacionalne Rafting Federacije će biti ravanopravne sa domaćim, pa će i ta prepreka u dobijanju odobrenja biti prevaziđena”, rekao je Vujanović.
On je podsjetio da su barijere u dosadašnjem zakonu bile i te što su rafteri morali da podnose zahtjeve u četiri opštine, kroz koje protiče rijeka Tara, da bi na njoj obavljali rafting.
“Za prikupljanje dokumentacije morali bi da idu u Tivat i Bar kako bi od Uprave pomorske sigurnosti pribavili potrebnu dokumentaciju”, zaključio je Vujanović.
Izvor: Mina business
Foto: tararaft.com
