Pobjeda je prije godinu izvještavala o tragičnoj sudbini Podgoričanina Mirze Haklaja. O njegovoj ličnoj patnji i teškim duševnim bolovima. Juče je objavljena informacija o staništu i aktivnostima njegove supruge, koja uz sebe ima i dvije maloljetne kćerkice.
U paketu ličnih i porodičnih patnji, falio je još po neki detalj.
Patnja, bijes, religija…
Prije nego se odlučio da sebe, sa suprugom i dvije djevojčice, žrtvuje na nekom od ISIL- ratišta, bio je sasvim običan podgorički mladić sklon uobičajenim lokalnim manguparijama. Ali, bez pretjerivanja.
Otvorio se onda paket lične patnje: pukla je dugogodišnja veza sa bivšom đevojkom koju je, izgleda, neizmjerno volio, a onda i - čudna verzija osvetničkog inata. Uz alkohol, drogu, svakodnevne javne ispade sa jednim od podgoričkih taksista, a zatim i traganje za povremenim utočištem tamo đe ga, pijanog i drogiranog, neće viđati roditelji, stigao je do džamije.
Nije naišao na razumijevanje. Dvojica od trojice Pobjedinih starovaroških svjedoka tvrde da je u stanjima povremenog gubitka svijesti bio brutalno maltretiran. Po savjetima jednog člana šire familije, čiji je vjerski radikalizam bio prepoznatljiv unutar barske muslimanske zajednice, počeo je sa izučavanjem Kurana, da bi vremenom okupio desetak istomišljenika, premećući se u vođu mladih radikalnih islamista.
Svojevremeno je pokušao da „osvoji“ Osmanagića džamiju u Podgorici. Uz, ni tada razumljivu podršku dijela medija, ipak je morao odustati… U međuvremenu se oženio; dobio dvije djevojčice i, odjednom - nestao. Vijest o njegovoj pogibiji na jednom od ISIL- ratišta stigla je nakon samo nekoliko sedmica, isključivo zahvaljujući posrednicima iz kačaničko-tutinske baze, jer se, inače, i na najcrnje vijesti čeka i po nekoliko mjeseci.
Putevi tragedija
Mirzin kratak i tragičan životni put, bio je, međutim, presudan barem za još dvojicu crnogorskih državljana muslimanske vjeroispovijesti. Prema pouzdanim Pobjedinim izvorima, nikoga lično nije navodio na bilo šta, ali su ga slijedili. Prva njegova ,,dobrovoljna žrtva“ bio je Baranin Damir Slaković. O njemu, prethodnim njegovim djelima, eventualnim nedjelima, pa čak ni mla dalačkim nestašlucima, i pored upornih nastojanja, ništa se nije moglo saznati. U jednom od barskih naselja, komšije ga pamte po dobru, kao mirnog i vaspitanog mladića…
Haklaja je, zatim, slijedio Almir Salihović iz Rožaja. Iza sebe je ostavio suprugu sa petoro maloljetne đece. Žive sirotinjski, o čemu je Pobjeda u nekoliko navrata informisala. Plavljanin Ernad Huseinović ne može ni po jednom osnovu biti dovođen u vezu sa Haklajem, Slakovićem i Salihovićem. Poginuo je u decembru prošle godine i imao je 18 godina. Na jedno od ISIL- ratišta otišao je iz Njemačke, tačno prije godinu dana.
(Opširnije čitajte u današnjoj Pobjedi)
