Nova knjiga u „Novoj knjizi“
Njegova autobiografija je, kaže, u sebi imala neku vrstu pozitivne agonije.
„Pisao sam o nečemu što je u meni duboko vrilo – ratu u mojoj zemlji za koji sam mislio da se neće desiti, a desio se. To je bila neka muka izbacivanja tih misli i događaja“, objašnjava Šerbedžija.
Nova knjiga će se baviti poslijeratnom tematikom i biće, prema njegovim riječima, blaga i smiješna.
„Volim da pišem stvari koje izazivaju smješak. Pisao sam o apsurdnostima, suprotsnotima, životu u Americi i ljudima sa kojima sam radio, počevši od Vanese Redgrejv, preko Anđeline Džoli, Toma Kruza, Stenlija Kjubrika i mnogih drugih“, rekao je on.
Pisao je knjigu pa stao prije više osam godina, nakon smrti bliskog prijatelja Borisa Slavujčića. Ističe da je bilo veoma teško nastaviti poslije toga, ali dodaje da je najgore da ljudi nakon životnih prekida zatvaraju vrata za sobom.
„Jednostavno sam sjeo i napisao, doslovce, jednu rečenicu. Sjutradan sedam, trećeg dana već cijeli esej. Tako sam počeo pisati ponovo i to me baš raduje. Baš večeras planiram da ne lumpujem mnogo, rezervisali su mi lijep apartman sa velikim stolom, a napolju kiša pada – nema bolje za pisanje“, kroz osmjeh kaže ovaj velikan.
„Opet ćemo biti Jugoslavija“
Šerbedžija nije želio da komentariše izbor novog ministra kulture Hrvatske, Zlatka Hasanbegovića, čovjeka sumnjive prošlosti. Rekao je da neće da priča o dešavanjima u Hrvatskoj, jer bi onda morao da govori i o identičnim pojavama u Srbiji.
„Bilo je vrijeme kada sam ja bio kolovođa ili odmah uz kolovođe na protestima u Jugoslaviji. Bilo je vrijeme kada je bila napetost i kada smo očekivali rat. I tu sam dao svoj udarnički doprinos, pa sam morao napustiti i jednu i drugu zemlju u kojima sam živio - i Srbiju i Hrvatsku. I poslije toga sam dao doprinos govoreći da opet treba da se pronađu putevi saradnje. Ako svi uđemo u Evropu granice će se izbrisati i opet ćemo biti Jugoslavija. To je strašan paradoks Južnoslovenskog naroda – bićemo Južni Sloveni i kada to ne budemo htjeli, ali za sve druge ćemo biti to. Svega ima u ovim događanjima kojima smo svjedoci. Pisaću u svojim knjigama o tome, jer sam se umorio komentirati“, naglasio je on.
„Zlo će rasti ako mu se ne odupreš“
Govoreći o ratnim dešavanjima devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije, kazao je da je važno biti hrabar u teškim vremenima. Prema njegovim riječima, „ako ne kažeš, ako ne protestiraš i ako se ne pokušaš oduprijeti zlu bilo koje vrste, onda će to zlo samo rasti.“
Moje pitanje je uvijek – da li smo mi umjetnici te zemlje, kulturni radnici, prosvjetni radnici, profesori, javne ličnosti, naučnici... dovoljno napravili. Znam da nismo. Kada su se takve stvari dogode, mnogi ljudi se uplaše, povuku kao životinjice u svoje stanove, iako su protiv rata. Ali se boje za sebe, svoje dijete od dvije godine, posao... To je zamka. Razumijem ljude koji uz takve probleme ne mogu da budu revolucionari. Razumijem jednostavno, ne optužujem ih. Mnogi moji prijatelji tada u Beogradu nisu odgovorili na pismo koje su dobili iz Hrvatske o tim dešavanjima. Govorili su da ih se to ne tiče, da to ne rade oni, već neki idioti koji su tamo otišli. Ja mislim da su morali odgovoriti i reći: „Mi ne radimo te stvari, ali smo protiv toga i ne radimo nasilje bilo kome“. Zapravo, nisu ništa učinili osim što ništa nisu učinili“, rekao je Šerbedžija.
U prepunoj Gradskoj knjižari ovaj velikan je prepričavao anegdote iz života, govorio o čuvenim jugoslovenskim režiserima, o posljednjem nastupu sa Arsenom Dedićem, o svojim knjigama poezije...
Večerašnje druženje prethodi rasprodatom koncertu koji će sjutra održati sa svojim bendom "Zapadni kolodvor" u Crnogorskom narodnom pozorištu od 20 časova.
Foto: I. Božović
