Pobjeda je nedavno pisala da litar hrvatskog mlijeka ,,dukat“ u toj državi košta 82 centa, a u marketima ,,Roda“ u Crnoj Gori 55 centi. Mortadelu ,,pik vrbovec“ hrvatski potrošači kupuju za 8,40 eura, dok je Crnogorci mogu kupiti za skoro tri eura manje. Srpski potrošači mlijeko ,,kravica“ od pola litra kupuju za 77 centi, dok je cijena u Crnoj Gori 59 centi. ,,Karneksovu“ slaninu u marketima u našoj državi prodaju za 4,99 eura, dok je, recimo, u ,,Idei“ na srpskom tržištu 5,99. Maslac ,,biser“ kod nas košta 1,85 eura, a u Srbiji 2,13 eura. Sličnih primjera je mnogo. Crnogorski proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa i mesnih proizvoda kažu da je to čist primjer dampinga, kojim strani proizvođači na nekorektan način osvajaju trži- šte i uništavaju domaću proizvodnju.
Za razliku od proizvođača, ekonomski analitičari su tada Pobjedi kazali da niže cijene uvoznih proizvoda na našem tržištu ne mora da znače da se radi o dampingu. Ukazivanja na damping bez ozbiljne analize i dokaza može, upozoravaju analitičari, najprije navesti na sumnju da je posrijedi prikriven zahtjev za oživljavanje državnog protekcionizma, što u suštini nije ništa drugo do zahtjev za vraćanje na staro, a u međuvremenu smo potpisali dokumente o liberalizaciji trgovine i postali članovi najznačajnijih organizacija. (Opširnije čitajte u Pobjedi)
