MANS naime, kroz medijsku i marketing kampanju svakondevno publikuje navode iz sopstvenog teksta o navodnoj (ne)isplativosti projekta Blok II, a sve u cilju diskreditacije i osporavanja ovog projekta po svaku cijenu.
Radni tim za realizaciju projekta izgradnje Bloka II TE Pljevlja, kojeg čine predstavnici Vlade Crne Gore, EPCG i Rudnika uglja Pljevlja, u svojim komentarima na MANS-ove navode objektivno su na Okruglom stolu MANS-a prezentovali dosadašnje aktivnosti na Projektu, kao i sve aspekte koji utiču na njegovu realizaciju. Radni tim je još jednom pokazao da analitičati te NVO ne posjeduju elementarno ekonomsko-finansijsko znanje, niti uzimaju u obzir širu sliku energetske situacije i specifičnost funkcionisanja elektroenergetskog sistema.
Naime, u komentrarima Radnog tima još jednom je ponovljeno da ni u jednoj varijanti ukupan trošak Bloka II, računat sa troškovima finansiranja preko kredita, ne bi trebao preći 450 miliona eura, i ne preko milijardu eura, kako se navodi u tekstu MANS-a.
Ova NVO i dalje tvrdi da se troškovi zdravlja i zaštite životne sredine za vrijeme rada Bloka II procjenjuju na dodatnih 2,5 milijardi eura. Ni stručnoj ni laičkoj javnosti nije jasno kojom je sofisticiranom metodom MANS došao do dodatnog troška zdravlja zbog gradnje Bloka II od 60 miliona eura/godišnje. Treba istaći da je ukupan iznos budžeta za zdravstvo u 2015. godini u Crnoj Gori bio 170 miliona eura, od čega se 80 miliona eura odnosi na zarade zaposlenih. Radni tim je istakao da će Blok II raditi po najstrožijim standardima EU, pa ostaje nejasno kako će onda uticati da se troškovi liječenja u Crnoj Gori gotovo dupliraju.
Na Okruglom stolu se uvidjelo da su teze MANS-a o Bloku II loše napravljene, te da se temelje na netačnim i paušalnim tvrdnjama. Tako tvrdnja te NVO da će troškovi otvaranja rudokopa koštati 145 miliona eura, umjesto 73 miliona, i to za otvaranje svih kopova, ukazuje na ozbiljnost njihove analize u tekstu.
Sa druge strane, sve stručne analize eksperata govore da rekultivacija kopova ne može preći iznos od pet miliona eura za sve kopove, dok MANS kalkuliše sa cifrom od 85 miliona eura. MANS i dalje navodi nepostojanje dovoljnih količina uglja, iako sve analize renomiranih kompanija ukazuju da uglja ima za rad oba bloka. Takođe, MANS govori o 100 miliona eura, potrebnih za adaptaciju Bloka I, a u stvari ekološka rekonstrukcija Bloka I bi, kroz realizaciju Bloka II, koštala oko 20 miliona eura. U suprotnom bez Bloka II trošak adaptacije iznosio bi oko 40 miliona eura.
A vrhunac nepoznavanja elektroneregetske situacije od strane te nevladine organizacije je i sumnja u postojanje deficita električne energije u Crnoj Gori. Javnost je odavno upoznata sa problemom nedostatka električne energije u državi, a podatak da je Crna Gora u periodu od 2003. do 2013. godine uvezla električnu energiju u vrijednosti od 900 miliona eura govori o neophodnosti izgradnje elektoenergetskih objekata.
Na kraju, predstavnici Radnog tima su naveli da se ekonomska uspješnost projekta Bloka II ne mjeri samo prostim zbirom različitih troškova, ili nalazom pojedinačnih ekstremnih situacija, kako navode u MANS-u, već na osnovu više drugih kompleksnih parametara.
Stoga se da zaključiti da cilj pomenutog teksta MANS-a nije da se upozna javnost sa činjenicama o Projektu, već da se manipuliše javnošću, čime se ostavlja dosta prostora za različita tumačenja.
U cilju pojašnjenja tih MANS-ovih konstatacija u kojima je još jednom potvrđeno elementarno nepoznavanje ove materije, Radni tim želi da zainteresovanoj javnosti pruži objektivnu sliku značaja izgradnje prvog većeg energetskog objekta u Crnoj Gori nakon 30 godina, te je pripremio komentare, objavljene na Okruglom stolu, koji se nalaze na web portalu EPCG na adresi:
