Ako ste se ujutro probudili nemotivisani i naglas rekli: "'Ajde, ustaj i idi na posao", to nije ništa neobično, naročito ako ste suočeni sa situacijom zbog koje ste nervozni.
Naime, većina ljudi ima "unutrašnji glas" - onaj koji vas vodi, podstiče i hvali, ali i koji vam se ruga. Taj glas ostaje u našim glavama gotovo sve vrijeme, ali povremeno, a da toga nijeste ni svjesni, tu misao izgovarate glasno.
Postoji nekoliko naučnih objašnjenja zašto do toga dolazi, a u knjizi "My Stroke of Insight" kao glavni razlog zašto razgovaramo sami sa sobom navodi se kako to nije nikakav znak ludila, nego način na koji mozgu dajete konkretna uputstva i naredbe, i mozak tako postaje više fokusiran.
Psiholozi dalje navode kako je to govor koji nesvjesno koristimo još od ranog detinjstva. Djeca, ističu psiholozi, često pričaju sama sa sobom i to instinktivno, što je jedan od načina na koji uče.
Međutim, naša nas okolina, zbog neznanja, kao djecu ućutkuje i govori da ne pričamo sami sa sobom, upravo zbog raširenog vjerovanja kako je riječ o poremećaju.
Psiholozi sada tvrde suprotno - ako imate nešto da kažete, recite to naglas, jer upravo je tišina greška.
Izvor i foto: B92.net
