Znamo da danas pola Crne Gore priča novokomponovane bajke kako su im preci bili srpski plemići, koji su pobjegli poslije Kosovskog boja 1389. iz Metohije, te su u bezvodnim crnogorskim kamenjarima zamijenili plemićki život - za pastirski! Te bajke dalje kažu da su to radili da bi očuvali srpstvo, iako je samu riječ srpstvo izmislioSima Milutinović Sarajlija, prije 19. vijeka nije ni bilo potrebe za tim terminom, jer Srba van Srbije i Vojvodine (Južne Mađarske), nije ni bilo.
Marko Miljanov je u svojim spisima ostavio pravo, izvorno predanje – o petorici braće od kojih potiču Ozrinići, Vasojevići, Piperi, Hoti i Kastrinići. Ovo predanje je takođe vrlo bajkovito, prema dokumentima iz Kotorskog arhiva 100% je sigurno da su Ozrinići sami sebe u 14. vijeku smatrali Vlasima. Ali, iako i ovo predanje liči na bajku, ono je izvorno.
Evo faksimilno (knjiga Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi I, Titograd, 1967, str 23) što kaže vojvoda Marko:
Među hartijama Marka Miljanova nađen je i jedan tekst koji mu je poslao N. Radovanović 1893. godine. U tekstu se navodi da je Keća Pontin imao i šestog sina Bona, od kojeg su Bonkeći. Evo što je tu zapisano (ista knjiga, strane 26 i 27):
Kao što vidimo, pola stanovnika današnje Crne Gore se nije ustručavalo da u 19. vijeku i ranije, priča (bilo to istina ili ne), da vode porijeklo od Albanaca, u ovom slučaju od Keće Pontina.
