Izvorno, ogovaranje je u svetim knjigama opisano kao grijeh i osnovni uzročnik duhovne nehigijene. U tome su saglasni sljedbenici i Biblije i Kurana.
Za imama Osmanagića džamije u Podgorici Ismaila ef. Dacića nema dileme, ogovaranje je težak grijeh.
"Islam znači mir sa Bogom, Njegovim stvorenjima i mir sa samim sobom. Ogovaranjem čovjek remeti mir sa sobom, jer se ne osjeća lagodno kada susretne osobu koju je ogovarao. Remeti mir i sa osobom koju je ogovarao jer te riječi često dođu do osobe koja je ogovarana i, konačno, remeti mir i sa Bogom, jer onaj ko uznemiri Božja stvorenja uznemirio je i Boga Samoga", eksplicitan je Dacić.
Sva islamska ulema (učenjaci) i prethodni i ovovremeni, kako je objasnio, "stanovišta su da je ogovarenje jedan od najtežih grehova, čije posljedice se ne mogu ni pretpostaviti, te da Bog neće oprostiti osobi koja je počinila ovaj grijeh sve dotle dok ta osoba, kojoj je ogovaranjem pričinjena šteta, ne oprosti onome ko ju je ogovorio"
Da je riječ o svojevrsnom grijehu ukazuju i iz Katoličke crkve.
"Ogovaranjem ili osuđivanjem možemo namjerno nanijeti štetu ugledu i dobrom imenu onog o kojem se govori. Takvo ponašanje u hrišćanstvu možemo definisati i kao grijeh. Suprotno tome je da tu osobu na korektan način upozorimo na njenu grešku i pružimo joj šansu da to ispravi. To je iskren i dobronamjeran gest od kojeg ta osoba može imati koristi", navodi sveštenik don Viktor Ganc.
Ipak, ovdašnja svakodnevica demantuje bazična načela na kojima se temelje sveta učenja.
Da li treba da budemo zabrinuti zbog toga pitanje je koje se nameće mnogim pojedincima koji za posljedicu ogovaranja nemaju nelagodu. Sve da je nelagoda i prisutna, treba se zapitati ko je spreman izabrati da li će jednostavno da prizna i ispravi grešku ili će sa tim grijehom otići iz ovozemaljskog bitisanja.
Prema riječima psihološkinje Radmile Đurišić-Stupar, duhovna i mentalna čistoća su u podržavajućem odnosu.
"Vjera u dobro i poštovanje pravila koja propovijeda vjera za psihologiju imaju podržavajuću konotaciju. Psihologija ne pravi razliku među vjerama. Svako vjerovanje donosi sa sobom i pravila ponašanja, a u psihološkom smislu to se poklapa sa psihologijom grupe. Kako su vjerske zajednice grupe koje čine dobro sebi i svojim sljedbenicima, onda ja kao psiholog u tome nalazim stabilnost i snagu da se odoli svakodnevnim iskušenjima zla" navodi ona.
Suština tračarenja je, po njenim riječima, u malom dijelu neistine postoje realne komponente da se nešto dogodilo, ali je način tumačenja protkan nezadovoljstvom i frustracijom kojom se osoba o kojoj se govori umanjuje.
"Potreban je mentalni rad na razvoju ličnosti koji je moguć uz obrazovanje, čitanje i preuzimanje informacija bez emotivne konotacije" , poručila je Đurišić-Stupar.
Nemoguće je izbjeći razgovor o drugima
Čovjek je biće komunikacije pa izbjeći razgovor o drugima nije moguće, tvrdi sociološkinja Mirjana Popović. Kroz razgovor se upoznajemo, saznajemo stavove, mišljenja drugih, a u tom procesu komunikacije, kako ističe, predrasude i stereotipi čine jednu dimenziju komunikacijskog kanala. Njih dobijamo kroz proces socijalizacije i kroz njihovu prizmu često sudimo drugima.
"Predrasude i stereotipi su glavni krivci zašto emotivno 'bojimo' informacije koje imamo o drugima i njihovim izborima. Tako i prosuđujemo, jer sve ono što odstupa od naše usvojene matrice ponašanja i vrijednosti odbacujemo i osuđujemo. I to je prosto sastavni dio ljudskog ponašanja. Ukoliko nemamo jasnu svijest da imamo određene predrasude, utoliko osiromašujemo našu komunikaciju sa drugim ljudima, umanjujemo njen kvalitet i neminovno ulazimo u konflikte", navodi sagovornica DN.
Prema riječima psihološkinje Radmile Đurišić-Stupar, na ogovaranja se može gledati kao na iskušenje jer ona ne doprinose razvoju i napretku ličnosti. Osoba je, kako kaže, stabilnija ukoliko je pripadnik vjerske zajednice koja i podržava život, dobrotu, čistotu duše, spremnost da se da i traži milost, pomogne, a ne ugrozi.
"Ko vjeruje u sebe ima potencijala i za vjeru, a ko ima vjeru ima i potencijala da vjeruje u sebe. To je odličan temelj za razvijanje stabilne ličnosti", zaključila je Đurišić-Stupar.
Trač znači širenje dezinformacije. Sadrži elemente, istine što ga razlikuje od laži, ali ima emocionalnu komponentu, kažu stručnjaci
Iako su naizgled tračevi benigni i nebitni i ne pristupa im se sa ozbiljnošću, mnogo je primjera u društvu da se njihovim širenjem kreira kriva slika o ljudima.
Izvor: Dnevne novine,CdM
