Prema njegovim rijelima, “i Lukšiću je više nego jasno da su veće šanse da dobije Nobelovu nagradu za književnost nego da postane generalni sekretar UN-a, ali suočen sa ćorsokakom u koji su ga doveli tvorci ideje o tehničkom kabinetu, biva prinuđen na ograničeni let iznad kukavičijeg gnijezda koji kontroliše Đukanovićeva PVO”.
- Za nekadašnjeg premijera, potpredsjednika Vlade i ministra finansija, i još uvijek ministra vanjskih poslova,kandidatura za svjedoka saradnika predstavlja najracionalniji izbor, jer je samo za vrijeme njegovog kratkog izleta na poziciju predsjednika Vlade zadužio Crnu Goru preko 250 miliona evra. Nedavne najave u pojedinim medijma da je Igor Lukšić uz još jedan broj političkih kapitalaca predmet istrage tužilaštva, ne mogu se nikako drugačije protumačiti, već kao instaliranje žrtvenog oltara za borbu protiv korupcije na visokom nivou – ističe Knežević.
I dok Lukšić bude čekao telegram iz Njujorka o rezultatima glasanja, prema riječima lidera DNP-a, “lako mu se može desiti da dobije još neki listing, alli ovog puta ne iz Plužina, već iz ulice Jovana Tomaševića u kojoj se nalazi sjedište DPS-a”.
- Nakon toga mu ostaje da zaigra na Ranka Krivokapića, posljednji adut iz rasparanog špila, sa kojim je i sanjario o tehničkom kabinetu. Mada, imajući u vidu aktuelni politički trenutak, niti će se Krivokapić usrećiti sa Lukšićem, niti Lukšić sa Krivokapićem, jer takvu političku alhemiju nije moguće smisliti ni u jednoj ambasadi. Ali, ako se Krivokapić umjesto tehničkog kabineta izbori za funkcije u mjesnim zajednicama, Lukšić, poučen propalom kandidaturom za generalnog sekretara UN-a, u uvijek može biti uspješni sekretar mjesne zajednice – poručio je Knežević.
