Šta znači biti sujetan? Sujeta je pojam koji ima negativnu konotaciju. Kada kažemo za nekoga da je sujetan to smatramo negativnom karakteristikom njegovog/njenog karaktera. Svi ljudi su sujetni, bez izuzetka, ali se ljudi razlikuju u stepenu izraženosti njihove sujete. Kada se u svakodnevnom govoru kaže za nekoga da je sujetan obično se misli na nekoga sa izraženom, prenaglašenom sujetom.
Sujetna osoba je:
1. preosjetljiva na kritiku i odbacivanje,
2. ima izraženu želju da dobije potvrdu od strane drugih ljudi,
3. ima nisko samopoštovanje,
4. čvrsto se identifikuje sa svojim egom i grčevito se drži te idenitifikacije.
Sujetne osobe su preosjetljive na kritiku. One svaku kritiku doživljavaju intenzivno, lično, kao znak odbacivanja. Ako kritikujete sujetnu osobu ona će postati ljuta i povrijeđena i osjećaće se odbačeno. Sujetna osoba žudi za prihvatanjem i odobravanjem od strane drugih. Sujetna osoba je osoba gladna ljubavi. Sujetna osoba se osjeća nevoljeno a ne umije da voli sebe u zadovoljavajućoj mjeri. Zato ona traži potvrdu svoje vrijednosti od strane drugih ljudi. Spolja može djelovati arogantno, nadmeno i samouvjereno. Dok iznutra se osjeća nesigurno, povrijeđeno, usamljeno, odbačeno, bijesno i prazno.
Zašto je sujeta "slast za ego"? Kada sujetna osoba osvaja druge ljude, dobija njihove komplimente i divljenje, ona procvjeta. Osjeća se kao da je na sedmom nebu. Ti uzbudljivi, ekstatički osjećaji moći, lične vrijednosti i prihvaćenosti dižu njen ego u nebesa. Osjećaj ličnog trijumfa je jako uzbudljiv, prijatan i eksicitirajući kao droga. Osoba lako postaje zavisna od njega i teško ga se odriče.
Problem je u tome što svi ti osjećaji (kao i svi drugi) ne mogu da traju dugo. Za sujetu važi poznata narodna izreka: ko visoko leti, nisko pada. Kada prestanu aplauzi, divljenje i prihvatanje, sujetna osoba ostaje bez svoje duševne hrane i ponovo zapada u stanje apatije, umjerene i hronične potištenosti (distimije), koja može biti praćena povremenim epizodama očaja.
Sujeta je "otrov za dušu" jer sprječava prirodan kapacitet osobe da se razvija i dostigne svoj krajnji cilj ličnog i spiritualnog razvoja a to je sloboda od ega. Sloboda od ega ne znači gubitak ega, jer je to nemoguće. Sloboda od ega znači distanciranje od ega, svijest da ego postoji ali da je ego samo ego a ne suštinska odlika nečijeg identiteta. Ego je samo filter kroz koji posmatramo sebe, druge i svijet. Iako imam ego, ja sam mnogo više od njega.
Ego je dječija i kulturna tvorevina sa kojom smo se identifikovali tokom razvoja. Ego se sastoji od niza kulturnih i porodično uslovljenih vrijednosti, uloga i identiteta. Ego ne možemo razoriti niti izbrisati iz našeg uma, ali ga možemo prevaziđi. Možemo se izdići iznad njega, tako što ćemo uvidjeti da ego nije suština našeg bića. Svako ima ego ali niko od nas nije ego.
Sujetna osoba je osoba koja je centrirana na svoj ego. Ona ne vidi da ona može da postoji izvan svog ega. Zato je tako fragilna i preosjetljiva. Dokle god osoba vjeruje da je ona ego, ona neće biti u stanju da sebe prihvati bezuslovno i oslobodi sebe ropstva sujete. Kada osoba bezuslovno prihvati sebe, ona osjeća duševni mir, spokoj, cjelovitost, radost i iskrenu ljubav prema sebi, drugima i svijetu. To je ljubav bez očekivanja i interesa. Volim zato što postojim a ne zato što želim da posjedujem nešto ili nekoga.
Kada osoba shvati i doživi da nije svoj ego ona više ne žudi za prihvatanjem od strane drugih. Više ne teži savršenstvu. Može slobodno i udobno da živi u svojoj koži jer se više ne identifikuje čvrsto sa svojim ego programima, stečenim identitetima i uvjerenjima.
Takva osoba je svjesna sebe, ali je i dalje nesavršena. Ali to više nije problem. Nesavršenost joj ne smeta, jer se više ne vezuje za ego.
Osnovni ego program je: vrijediš onoliko koliko te značajni drugi prihvate i potvrde. Kada postanemo svjesni tog programa i prestanemo da ga slijedimo, postajemo slobodni od ropstva sujete.
Ego program je onaj u koji vjeruju djeca. To je program kome smo naučeni i trenirani od rođenja pa sve do odraslog doba. Ego program kaže: budi ono što drugi kažu da ti jesi, oni bolje znaju od tebe kakav si i koliko vrediš. To je, naravno, iluzija. Ko može da vas bolje zna od vas samih? Ne može niko.
Kako možemo prevazići ego i sujetu? Tako što ćemo zaviriti u sebe i potražiti odgovore iznutra. Koje odgovore tražimo? Tražimo da odbacimo iluzije o tome ko vjerujemo da jesmo. Kada odbacimo te iluzije, ostaje ono to stvarno jesmo. To se ne može opisati riječima jer to nije koncept već doživljaj. Doživljaj da nismo ego oslobađa i uvodi nas u svijet prave samospoznaje i unutrašnjeg mira.
Izvor: Vaš prisiholog; foto: akos.ba
