Društvo

Novinarstvo unosna sporedna djelatnost

Sistemi finansiranja i strukture vlasništva u medijima neminovno pretvaraju novinarstvo u unosnu sporednu djelatnost reklamne i industrije političke komunikacije, ocijenjeno je u izvještaja Medijsko vlasništvo i finansiranje medija u Crnoj Gori.
Novinarstvo unosna sporedna djelatnost
Portal AnalitikaIzvor

Izvještaj je urađen u okviru projekta Medijska opservatorija za Jugoistočnu Evropu, koji sprovodi regionalno partnerstvo deset organizacija civilnog društva sa Mirovnim institutom iz Ljubljane kao nosiocem, uz finansijsku podršku Evropske unije. Iz Crne Gore partner je bio Inistitu za medije.

U izvještaju su identifikovani potencijalni uzroci i manifestacije disfunkcionalne demokratske uloge medija u Crnoj Gori, a koje se tiču medijskog vlasništva i finansiranja medija, i date preporuke za unaprjeđenje postojećih praksi u ovoj oblasti.

Vršilac dužnosti direktorice Instituta za medije Crne Gore Ljiljana Žugić, rekla je da je cilj izvještaja da se pokušaju utvrditi slabosti sistema u kojem mediji funkcionišu.

"Osnovna teza ove analize, i ostalih koje se rade u okviru Medijske observatorije, jeste da su mediji koji nijesu u službi javnog interesa korumpirani", kazala je Žugić, saopšteno je iz Instituta.

Ona je objasnila da se pri tom ne radi o konkretnoj medijskoj kući ili određenoj novinarskoj praksi, već medijskom sistemu u okviru kojeg mediji posluju.

"Koruptivne prakse unutar medija i novinarstva su po svojoj prirodi sistemske“, kazala je Žugić.

Autorka izvještaja i koordinatorka istraživanja za Crnu Goru Daniela Brkić rekla je da bi u pokušaju da se vrati integritet medijima bilo uzaludno pozivati novinare na profesionalniji odnos, jer novinarstvo u narušenom sistemu više ne pripada novinarima.

„Sami smo izgubili tu bitku, i u današnjem sistemu novinarstva, novinar je marginalizovan, zajedno sa esnafskim udruženjima i poznatim mehanizmima samoregulacije i regulacije", rekla je Brkić.

Ona smatra da bi još bilo iluzornije pozivati se na lični integritet u odbrani medijskog.

"Postojeći sistemi finansiranja i strukture vlasništva u medijima neminovno pretvaraju novinarstvo u unosnu sporednu djelatnost reklamne industrije i industrije političke komunikacije“, kazala je Brkić.

Kako se navodi u izvještaju problemi su nedovoljna transparentnost medijskog vlasništva i njegova koncentracija.

Brkić je kazala da su u Crnoj Gori, dvije od četiri nacionalne televizije u stoprocentnom vlasništvu stranih kompanija, a da samo jedan od četiri dnevna lista ima lokalne većinske vlasnike.

"Kada imamo medije čiji su vlasnici, prema dostupnim podacima u javnim registrima – finansijski holding sa sjedištem u Amsterdamu, ili preduzeće s grčkim kapitalom registrovano za trgovinu voćem i povrćem, onda teško možemo biti sigurni u itegritet onih koji su tu da građanima pruže pouzdanu informaciju“, navodi Brkić.

Izvještaj dovodi u pitanje i efikasnost zakona u sprječavanju nedozvoljene medijske koncentracije, jer se u praksi pokazuje da vlasnici i nakon što prepuste svoje vlasničke udjele, kako bi zadovoljile zakonske propise, zadržavaju upravljačke pozicije ili pravna ovlašćenja.

„Mnogo veći problem od ovoga je to što, iako je svojevremeno predlagano, odredba koja bi ograničila uporedno vlasništvo nad dva ili više štampanih medija nikada nije uvedena u zakonodavstvo", kazala Brkić.

Ona je navela da se takav slučaj, desio krajem prošle godine, kada je ista kompanija postala vlasnik dvije dnevne novine.

"I ne samo to, akvizicija grčkih investitora obuhvatila je još i dva uticajna online medija. O kakvom pluralizmu onda možemo da govorimo kada na tržištu imamo četiri medija sa istim vlasnikom?“, kazala je Brkić.

Kad je riječ o poslovanju medija, prema podacima Poreske uprave, pokazuje se da je na sadašnjem tržištu samo nekoliko medija u stanju da posluje profitabilno – jedna od pet televizija sa nacionalnom pokrivenošći i jedna dnevna novina od četiri.

Ocijenjeno je da je poslovanje posebno problematično na televizijskom tržištu gdje je, kako se navodi, zdrava konkurencija upitna, s obzirom da TV stanice u lokalnom vlasništvu ulažu znatna sredstva za proizvodnju sadržaja koji su relevantniji za domaću publiku.

"A televizije u stranom vlasništvu uzimaju značajan udio u gledanosti i, shodno tome, značajan dio marketinškog tržišta zahvaljujući rijaliti programima i sapunicama, uz malo ili nimalo troška lokalne produkcije. Odsustvo kontrole regulatora u tom segmentu izaziva sumnju u klijentelistički tretman medija", kaže se u Izvještaju.

Uloga države u finansiranju medija je, kako se navodi u izvještaju, možda i najproblematičniji faktor, jer je državno oglašavanje apsolutno neregulisano i netransparentno i kao takvo predstavlja prijetnju za funkcionisanje medijskog tržišta i integritet medijskog sektora u cjelini.

»A obrasci političkog klijentelizma su itekako prisutni u medijima. Dovoljno je pogledati podatke Republičke izborne komisije o troškovima političkih stranaka za medijske kampanje, gdje je novac jasno podijeljen na nazovi „režimske“, odnosno „opozicione“ medije“, navela je Brkić.

Pored toga, kako se navodi, na oglašivačkom tržištu apsolutno dominiraju strane kompanije, mahom ogranci srpskih agencija i preko njih se ostvaruje većina prometa na tržištu reklama.

Oko osam miliona EUR je promet četiri najveće oglašivačke agencije. Kako se distribuira novac oglašivača manje je poznato.

Brkić je kazala da je 2013. usvojen zakon o sprječavanju nelegalnog poslovanja koji obavezuje medije da vode evidenciju o prodatim reklamama i da o tome dostavljaju tromjesečno izvještaje Poreskoj upravi.

"Na naš zahtjev za pristup tim podacima, upućen 27. maja 2015. godine, odgovoreno je dva mjeseca kasnije, a rezultati su bili razočaravajući. Od svih vodećih medija, uključujući i nacionalne TV kanale i dnevne novine, samo su Dan i Vijesti dostavili izvještaje“, navela je Brkić.

Isti zakon propisuje kazne u iznosu do 20 hiljada EUR za medije koji ne dostave izveštaje o oglašivačima, ali nadležni nikada nijesu odgovorili da li je ta odredba ikada ispoštovana, pa se u izvještaju postavlja pitanje koja je svrha ovog zakona.

U izvještaju se kao dodatni problemi navode nepoštovanje obaveza objavljivanja podataka o novinskom tiražu, nepostojanje pouzdanih podataka o gledanosti i slušanosti, kao osdnovnih preduslova za konkurentsko funkcionisanje medijskog tržišta.

„Ako ne budemo imali odnos u kojem se medijski prostor plaća iz ekonomskog interesa oglašivača imaćemo trgovinu u kojoj se plaća poželjan programski sadržaj nekim drugim poslovnim ili političkim interesom, a integritet medija će biti žrtvovan", kazala he Brkić.

Ona je zaključila da će mediji biti arena za navijačko novinarstvo, u kojoj čak i oni tradicionalni neminovno postaju žrtve rastućeg trenda tabloidizacije.

U izvještaju se preporučuje i da se u Zakonu o medijima iz 2002. godine uvedu odredbe o nelegalnoj koncentraciji vlasništva u štampanim medijima, da se reguliše rad online medija, uključujući pravila o njihovom osnivanju, transparentnosti vlasništva i slučajevima nedozvoljene medijske koncentracije.

Preporučuje se i usvajanje pravilnika o državnom oglašavanju, uvođenje redovnog i pouzdanog mjerenja gledanosti/slušanosti od Agencije za elektronske medije, ali i jačanje kapaciteta nadležnih organa za zaštitu konkurencije za bavljenje medijskim tržištem.

MINA

Portal Analitika